Patriotski blog ''BOSNAE''

Bosna da prostiš jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i k'tomu još da prostiš prkosna od sna

11.11.2005.

Sarajevski ratni tunel ''D-B''

Prvi pokretač realizacije izgradnje tunela jeste general Rašid Zorlak. Zapravo, naredbe za izgradnju su potpisali generali Zorlak i Talijan", kategorično tvrdi projektant i nadzornik radova na ovom objektu, inžinjer Nedžad Branković. "Ideja je moja i rodila se ono veče kada sam prvi put preko piste ulazio u Sarajevo", reći će brigadni general Rašid Zorlak, načelnik logistike Generalštaba ARBiH. Prvu naredbu za raspoređivanje ljudi na izgradnji tunela potpisao je također brigadni general, tadašnji komandant Prvog korpusa, Mustafa Hajrulahović Talijan. Bilo je to 12. januara 1993.
Objekat D-B, što je službeno ime tunela, krije jednostavnu skraćenicu Dobrinja - Butmir, a nikako kraticu državne bezbjednosti. Ime je dobio po projektu: Komunikacija Dobrinja - Butmir. Ali, ako je išta u ovom gradu čuvano više od linija odbrane - onda je to, bez konkurencije, tunel. Do njegove izgradnje vezu sa ostatkom svijeta Sarajevo je plaćalo ljudskim životima na aerodromskoj pisti.
Rad na tunelu je započet u martu 1993.godine. 24 sata, 7 dana u sedmici, timovi vojnika i bivših rudara su kopali tunel sa obje strane UN kontrolisanog aerodroma, koristeći nikakve ili veoma jednostavne alate. Kopači iz Dobrinje i Butmira susreli su se u 20 sati i 40 minuta. 30. jula 1993. godine, Refik Ibrahimović, Emir Pehilj, Bajro Oručević i Džemal Hošić iskoristili su opću euforiju i prošli u grad. Ali, nisu daleko stigli: uhapšeni su onoga časa kada su se odmakli od objekta. "Bio sam na obezbjeđenju kopačima i u jednom trenutku prostrujala je vijest: čuli su se. Čekao sam. Svi smo čekali. Prva rupa je bila dovoljna da se čovjek kroz nju provuče. Nas četvorica smo prošli. Nisam do tada nijednom u ratu bio u gradu, nisam prelazio pistu. Hajd' da vidimo. Samo što smo krenuli, zarobiše nas. Najgore je što ne znaš ko su. Mi smo govorili 'policajci', 'tunel', ali oni nama nisu vjerovali. Ja kažem: vidiš da sam prljav. Ne vrijedi. Kažu: nije još tunel prokopan. To je trajalo nekih 40-ak minuta, straža, maltretiranje... Bilo nam je dosta Sarajeva - odmah smo se vratili u Butmir", sjeća se Refik Ibrahimović.
Dnevno je kroz tunel prolazilo između dvije i tri hiljade ljudi i do 30 tona tereta. Nije teško izračunati koliko je tunel značio Sarajevu. Ali, prilično je teško spoznati svu težinu okolnosti u kojima je ovaj spasonosni objekat nastajao. Stoga, izgradnja tunela trajala je gotovo pola godine neprekidnog rada na puškomet daleko od četnika i sa vojnicima UN-a nad glavama. Prva krampa krenula je u Dobrinji, ali prednost u startu stečena vrlo brzo je eliminisana sa butmirske strane. Nije bilo mašina, sem u snovima kopača. Tunel je ručni rad.
Objekat D-B u to je vrijeme bio najstrožije čuvana javna državna tajna. Bila je to jedna obična rupa široka jedva sto i dvadeset centimetara, ali zato duga čitavih 760 metara. Bila je nadohvat svima: četnicima daleko 30 do 50 metara, vojnicima UN-a pod nogama. Za dvije i po godine intenzivnog rada, kroz tunel je dnevno prolazilo - ležeći, sjedeći, na krkače, pogureno... - između dvije i tri hiljade ljudi. Prvo nije imao šine, a onda, kada su postavljene, gomilala su se kolica... Tokom 1995, na svaka od 20 kolica tovarena je roba do 400 kilograma težine. Na Objekat D-B kidisali su svi: četnici, strani novinari, domaći privatnici, privrednici i humanitarci, visoke delegacije, krupni gosti i sitna raja. Sarajevski 'Tajni tunel' je obezbjedio hranu, struju i komunikacije izgladnjelom gradu i bez sumnje spasio grad. Razbijenih glava, krvi i kopči bilo je svakodnevno u tunelu. General Jovan Divjak svoj prvi prolazak pamti po 13 zahvata hirurškom iglom. Njegovo obezbjeđenje, i s jedne i s druge strane, bilo je najorganizovanije moguće u tome trenutku: dvije diverzantske čete bile su spremne da svakog časa priskoče u pomoć. Kada je izgrađen, branjen je sadejstvom Četvrte i Pete motorizovane brigade: na dobrinjskoj strani PAT kalibra 12,7 mm i lanser rakete TF "crvena strijela", imali su samo jedan zadatak: nadzor objekta. Najteži period, svi se slažu, jeste sami finiš izgradnje i prvi dani funkcionisanja tunela. Nimalo slučajno, četnici su krenuli u veliku ofanzivu na kompletan prostor Igmana, Bjelašnice, Trnova.... Armija Bosne i Hercegovine tada se već nekoliko mjeseci borila na dva fronta i već se uveliko osjećala blokada Hrvatskog vijeća obrane. Tunel je, zapravo, izgrađen u zadnji čas: iako su momci iz tadašnje Devete motorizovane pretrčavali i pistu da bi pomogli spašavanje linija na Igmanu, glavnina vojske koja je tada krenula da zaustavi četničku ofanzivu prošla je kroz Objekat D-B.
Četnici su nastojali na svaki način onemogućiti prilaze tunelu. Granatiranja su bila česta, no precizne pogotke ubilježili su u drugoj polovini 1995. godine. Tada je, u dva navrata, ubijeno 12 ljudi, a tridesetak je ranjeno. Druga godina rada Objekta obilježena je agresorskim nastojanjima da kopanjem "svog" tunela skrenu tok Željeznice ne bi li potopili tunel. Nisu uspjeli.
Danas, kada je Sarajevo reintegriran grad, tunel je postao teret. Skupo ga je održavati iako mu svi preživjeli duguju danak, a kako ga zatrpati kada nam je toliko valjao? Zanimljivo: u ovom trenutku, ni vojska ni policija ni Grad ne pokazuju interes za Objekat D-B. Priča se da su za njega i dalje zainteresirana dvojica privatnika: ovaj put, koristili bi ga isključivo u turističke svrhe. Sigurni su da bi Amerikanci prevalili okean samo da se provozaju u tunelskim kolicima, što bi, naravno, bilo bar duplo skuplje od obične šetnje tunelom. Ideja je nastala u narodu, a hoće li biti realizovana, čut će se. Uostalom, oni kojima se dopala već su smislili maršrutu: uz Kozigrad sa čekrkom, igmanskim putem bez popravljanja i tunelom do Sarajeva. Prema odluci nadležnih tijela, tunel D-B bit će preuređen i pretvoren u Muzej opsade Sarajeva, jer je kantonalna Vlada proglasila tunel strateškim objektom i dobrom baštine II. kategorije. Opća je ocjena da je tunel D-B mjesto koje je utkano u savremenu historiju Sarajeva i da će izgradnja memorijalnog kompleksa Muzeja opsade grada prikladno obilježiti značaj i ulogu tog objekta, za koji svi koji su preživjeli ratne strahote u glavnom gradu tvrde da je spasio Sarajevo.

free stats