Patriotski blog ''BOSNAE''

Bosna da prostiš jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i k'tomu još da prostiš prkosna od sna

16.11.2005.

Grbavica

Sarajevsko naselje Grbavica bilo je dugo pod okupacijom srpskih snaga koje su od njega pokušale stvoriti etnički čistu zonu.
Sarajevsko naselje Grbavica, bivša zadužbina bega sa Krbave, ovom drugom okupacijom Sarajeva dobilo je prefiks srpska i kao takvo već je opjevano u pjesmama onih koji su ga okupirali i zatvorili, načinivši od njega logor i mučilište za nesrbe i nelojalne Srbe, a sebi otvorivši prostor za iživljavanje nad ljudima i pljačku njihovih kuća, stanova, automobila i svega ostalog što se može oteti i orobiti. Međutim, čini mi se da je Grbavica mnogo prije, ali u tajnosti, dobila taj prefiks srpska, možda čak odmah poslije prvih slobodnih izbora kada su se u gradskim opštinama u kojima je SDS dobila većinu, pojavile trafike lista Javnost kao granične karaule "srpskih opština" u gradu.
Od prvih barikada, drugog marta 1992. godine, sve je postalo još očiglednije. Srpska mladež okupljala se u kafiću "Flamingo" i već javno pokazivala oružje. Među njima je bilo mladića iz sela Petrovići, koji su na barikadama bili najneprijatniji u zaustavljanju i legitimisanju građana. Po Grbavici se neposredno pred rat pričalo da je ona srpska, ali niko nije mogao ni zamisliti šta će to značiti, sve do početka rata. Jer ljudi su se nadali da je Grbavica sastavni dio Sarajeva ako ni zbog čega drugog a ono zbog Željinog stadiona.
Priče ljudi koji su pobjegli iz ovog "malog logora", unutar velikog sarajevskog, mahom su tragične, sa manje ili više sreće koja je poslužila aktere jer su ipak uspjeli da pobjegnu. Mada priče koje su ispričali ne spadaju u najtragičnije sudbine, svjedoče o zločinu protiv digniteta čovjeka. Svako od njih imao je svoj bliski susret sa, tada već demaskiranim, četnicima.
Komšija iz susjednog stana je izašao februara ove godine i njegova priča je mnogo tragičnija. Sa ženom je na samom početku pobjegao sa Grbavice kod nekih rođaka čiji je stan, po nesreći, već poslije prvih artiljerijskih napada granatiran. Žena je doživjela nervni slom pa su se vratili na Grbavicu, gdje su je od silovanja spasile komšije. Njen muž je kao musliman odveden u radni vod, gdje su ga iznurivali najgorim poslovima.
Drugog komšiju najviše je maltretirao čovjek koji živi u prizemlju naše zgrade, prije rata vozač trolejbusa, a po izbijanju rata pronašao sebe kao velikog četnika. Da bi i materijalno pokazao svoju veličinu, porušio je zidove druga dva prizemna stana i pripojio ih svom. Čovjek kojeg je najviše maltretirao, prije rata pjevao je u crkvenom horu, sve što je ponio sa sobom je nešto majčinog nakita. Rekao je da su svi Hrvati iz našeg ulaza poklani.
Rođak jednog mog prijatelja prvo je sa Grbavice bio odveden na "Kulu" pa ponovo vraćen na Grbavicu i zatočen u famoznim garažama. Tu mu je čuveni Batko prijetio nožem. Bio je prebijen. Naslušao se raznih priča samih četnika, oni sa strane su najčešće prijetili, a domaći se žalili da su zavedeni. Jedan od njih je čak izjavio da bi sad svi zajedno, i Srbi i Muslimani, trebalo da zasuču rukave i izgrade još ljepše Sarajevo. Najteže mu je padalo, kako kaže, stalno variranje raspoloženja njihovih čuvara; prvo dođe Batko, skače oko njega i prijeti da će ga zaklati, a onda se promijeni smjena čuvara i dođe drugi, smireniji, nudi ih cigarama i priča kako oni, Srbi, eto, moraju tako jer i oni su puno propatili.
Jedan poznanik skrivao se iza srpskog imena; na sreću, niko ga nije legitimisao pa je jedno vrijeme uspio da ih zavara. Priča kako je Grbavica ljetos bila prepuna razbacanog namještaja koji su pokrali četnici da bi opremili svoje stanove, a kada im se neki ukradeni dio namještaja više nije dopadao, jednostavno su ga izbacili na ulicu i ukrali drugi. Imao je problema sa nekim uticajnim četnikom iz njegove zgrade. Naime, svaki put kada bi se nekako snašao za stakla na prozorima, ovaj bi ih skinuo i odnio u svoj stan. Prebjegao je početkom ove godine tako što je sišao u korito Miljacke i rijekom gazio sve do Otoke, gdje je stigao kada je svitalo. Prvo je susreo jednu staricu koja je skupljala drva za ogrjev. Ona ga je uputila u najbližu policijsku stanicu, gdje je dao izjavu, popio čaj i otišao majci, koja živi na ovoj strani.
Potresna je priča jedne porodice iz moje zgrade koja se razdvojila početkom rata. Otac je ostao da čuva stan, a majka i kći su prebjegle u slobodni dio grada. Poslije mjesec dana posjetile su ga, i, pored velikog rizika, u povratku uspjele da pređu most "Bratstvo-jedinstvo". U povratku je djevojčicu pogodio snajper.
Priča jednog narkomana, još sa početka rata, kaže da je on u velikoj narkomanskoj krizi krenuo u potragu za drogom. U Sarajevu se u to vrijeme heroin nije mogao naći nigdje, a znalo se da na Grbavici postoje izvjesne količine. Ubili su ga grbavički narkomani.

Piše: Asja Hafner

free stats