Patriotski blog ''BOSNAE''

Bosna da prostiš jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i k'tomu još da prostiš prkosna od sna

20.11.2005.

Borci Sarajeva

KORPUS: Ovaj sarajevski bio je Prvi. Prvi komandant Prvog korpusa bio je Mustafa Hajrulahović Talijan; poslije njega to je postao Vahid Karavelić, pa Nedžad Ajnadžić. Ovaj posljednji ratni je u svojoj knjizi Odbrana Sarajeva, nedavno objavljenoj, iznio i podatke o brojnom stanju: impresivno zvuči, no Prvi korpus je već 1993. godine brojao 87.009 boraca. Od toga - iz okruženog Sarajeva za grad se iz godine u godinu borilo u prosjeku 38.000 ljudi s puškom u ruci. Tokom opsade, Prvi korpus je, opet u okruženom gradu, ubilježio svoj crni bilans poginulih boraca: za zonu Vraca - Dobrinja život je dalo 799 boraca, na potezu Božića pumpa - Saobraćajni fakultet poginula su 742 borca, od Božića pumpe do piste 695 boraca, od Hrastove glavice do Vraca 423, od Saobraćajnog fakulteta do Pionirske doline 407, od Pionirske doline do Mrkovića 324 i od Emirovice do Hreše 197. Nacionalni sastav poginulih izgleda ovako: 6.104 Bošnjaka, 223 borca srpske nacionalnosti, 240 boraca hrvatske nacionalnosti i 196 ostalih.

MUP: Ponesi zastavu, Dragane Vikiću. Svojim komandantom zvali su ga ne samo policajci iz tadašnje Specijalne jedinice (pokojni Vinko Šamarlić, Zoran Čegar, Mušan Kovač, Kemo Ademović, Muhamed Gafić, Zdravko Stojić...) već i ovdašnji penzioneri, a njegova je komanda u Domu policije vrvjela mladićima koji su htjeli da se bore. Neki su analitičari kasnije ovaj period nazvali "dobom romantičarskog zanosa patriotizmom", no nikada nisu uspjeli osporiti nemjerljiv doprinos Specijalne, svakog njenog pojedinačnog policajca, te preostalih policajaca u gradu u odbrani Sarajeva.

ZELENE BERETKE: Nastali i nestali u kratkom roku, oni su rijetki koji imaju pravo reći: znali smo da će biti rata. Pripremali su se za odbranu, ma kako to neuko činili: na Širokači ih je organizirao Faik Avdibegović, u Vatrogasnoj brigadi predvodio ih je Kenan Slinić, Libe je bio na Aerodromu, Jozo Planinc na Čengić-Vili, Jahija u Sokolovićima, Faik na Stupu, Dževad Kovačević na Grbavici, Enes Čavčić na Briješću, Salih i Saud na Bjelavama, Tufo u Pazariću, Ago pred Jevrejskim grobljem, braća Karamustafić na Čolinoj kapi i Sulejman Zolj... Alija Miladin, Dino Magoda, Eno Šakić među prvima su pali za slobodu Sarajeva kao dio već legendarne jedinice nastale u Pjafu...

HVO: Brigada Hrvatskog vijeća obrane "Kralj Tvrtko" tokom cijele agresije ostala je na strani branilaca Sarajeva: i onda kada je Mostar gorio braneći se od drugačijeg HVO-a i Hrvatske vojske. Sarajevo je imalo i svoj HOS - jedinicu koja je također predstavljala sastavni dio odbrane grada.

DŽAFERAGIĆ SAFET: Načelnik Štaba Druge brdske brigade, jedan od autora spašavanja kompletnog prostora Borija od najezde agresora, borio se oči u oči sa PAT-om. Teško je ranjen, više puta operiran i danas je vjerovatno najslikovitiji primjer odnosa Armije BiH, ovoga grada i njenih vlasti spram onih koji su se borili: ratni vojni invalid koji iz novina saznaje kako će ova država regulirati i njegov status.

ĐILDA: Dževad Begić, prijeratni vođa Željinih "Manijaka", naoružao se onoga dana kada su u Sarajevu postavljene prve barikade: priča kaže da je pokucao na vrata jednom od osvjedočenih Karadžićevih pristalica i to s nožem u ruci. Ovaj je bez mnogo dileme Đildi poklonio automat - od tada do dana pogibije Dževad Begić Đilda je bio sve: i rezervni policajac i teritorijalac i dio interventnog voda, borio se i na Ilidži i na Blekinom potoku i na Zlatištu - naprosto, bio je dio sarajevske mladosti odjednom suočene sa potrebom da navijačke rekvizite zamijeni ubojitim. Za spas svojih najdražih. I to je i činio.

EMIRA BAŠIĆ: Studentkinja žurnalistike, s početkom rata odlučila se za borbu puškom: dobitnica Zlatnog ljiljana poginula je 27. novembra 1993. godine na Jevrejskom groblju. Još jednom od vrućih mjesta sarajevskih linija odbrane. No, Emira Bašić nije samo primjer borca za ovaj grad, ona je na svojevrstan način nosilac odlikovanja za sve žene Sarajeva koje su misijom nemoguće uspijevale organizirati živote svojih porodica, spremiti onaj minimum hrane, boriti se svaka na svoj način…

NUSRET DAUT: Na brdu Mojmilo uništio je tenk: bila je to prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom.

ZAMO DUCIC: Rat ga je zatekao na Hrasnom brdu – Sanac. To je na samoj liniji razdavajanja od cetnika koji su sa tih padina i sa vrha Trebevica kidisali svom silom i sredstvima da udju u Sarajevu. Zamo sa svojim komsijama iz ulice, iz tog podrucija grada, formira odbranu i nedozvoljava da cetnicka noga predje tu crtu razdvajanja. Od obicnig borca izrastao je u komadanta Jurisnog bataljona. Poshumno je odlikovan “Zalatnim ljiljanom” i unaprijedjen u cin majora. Prije nego sto ce otici na njegovu posljednju akciju salutirao (raportirao) je Vrhovnom komadantu Oruzanih Sanga Republike Bosne i Hercegovine, predsjedniku Predsjednistva R BiH Aliji Izetbegovicu.

I mnogi drugi koji su dali svoje zivote i svoje dijelove tijela i koji su neprestano ucestvovali u odbrani, nek vam dragi Bog podari sve najbolje na ovom i buducem svijetu.

free stats