Patriotski blog ''BOSNAE''

Bosna da prostiš jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i k'tomu još da prostiš prkosna od sna

24.03.2006.

Bice rata, bice bice

Zadnja dva dana tzv. 'narodna skupstina rs' raspravlja o Tuzbi RBiH protiv SRJugoslavije(sada SCG) i o Zahtjevu Sulejmana Tihica Ustavnome sudu BiH u vezi ustavnosti grba, zastave, himne i slave tzv 'rs'. Ko je imao prilike i vremena gledati ovo sranje od zasjedanja 'narodne skupstine rs' i cuti komentare srpskih delegata u toj nazovi skupstini, mogao se komotno uvjeriti da i 10 godina poslije rata, ljudi koji vode taj okupirani dio Bosne i vecinski srpski narod koji zivi tamo, ima apsolutno kolektivno misljenje Radovana Karadzica. A kakvo je to misljenje imao Radovan, to vec valjda svi znamo. Ono sto zapanjuje je da su ti delegati tamo, koji predstavljaju srpski narod u tzv. 'rs' ili toliko glupi i genetski poremeceni(znamo vec od koga) ili su stvarno bezobrazni da to nema granica. Prvo o Tuzbi za genocid, vec standardna isfurana prica kako je Tuzba nelegitimna i neustavna i kako nalazu cetniku Paravcu kao clanu Predsjednistva da povuce istu, iako je rasprava pred Medjunarodnim sudom u Haagu vec pocela. U tom danu onako povrsno sto sam gledao zapamtih nekog Simica, inace clana SNSD-a(Dodikove stranke)koja vazi za hajmo reci neku multinacionalnu demokratsku stranku u 'rs'(al' u kurcu). I taj isti Simic koji u toj stranci zauzima jednu od vaznijih uloga, napada redateljku filma Grbavica(i sam film) Jasmilu Zbanic kako iskoristava svoju poziciju da truje sve oko sebe jer izjavljuje kako je silovano 20.000 zena u Bosni, a kao on ima podatak da se radi o samo 119zena?! Na sve to zustro reaguje jedna Bosnjakinja u toj skupstini, ne znam iz koje stranke, ali djaba ovaj krmak od 150kg opet ostaje pri svome. Bilo je tu i napada i od ostalih srpskih delegata na istu temu i na slican nacin.Ne mogavsi vise gledati okrenem na drugi kanal, ali eto opet vratim nazad, jer opet ponekad je dobro sve to vidjeti da znas s'kim imas posla i sad opet ovaj krmak Simic ima rijec i obraca se nekom radikalu u skupstini i govori kako je njegov san bio granica Karlobag -Karlovac -Virovitica, ali nazalost mu nije ispunjen. Na kraju jos jedan cetnik iz radikalne stranke izjavljuje kako granica nije ostvarena fizicki, ali jeste psihicki, jer eto Bosnjaci i Hrvati non stop o tome pricaju. Pa zatim ako Tuzba bude osnovana i proglasena u korist Bosne, da bi moglo ''svasta da bude po Bosnu i regiju'', itd. Bilo je tu jos mnogo ostalih stupidnih komentara da covjek jednostavno ne moze se zapamtiti.
Drugi dan, tj. danas raspravljalo se o Tihicevom zahtjevu. Jos gori komentari i jednostavno komentari koji su me uvjerili, ako sam i imao neku sumnju, da ovdje nema sanse da ne bude rata ponovo, ma ko god tvrdio drugacije. Bilo je tu svega, od bezobraznih komentara radikala i ostalih, koji nisu zeljeli svoje 'kolege delegate' iz reda bosnjackog naroda nazivati Bosnjacima, nego muslimanima. I to se uporno i uporno ponavljalo, cak se spominjala i stara komunisticka vremena i kako eto imaju srece sto su se zvali i muslimani. Zatim komentari kako je sadasnja zastava i grb BiH(kojeg uzgred ni ja ne volim, ali opet postujem) samo jedna jogurt zastava, sto je izjavio i neki slikar Bosnjak, jer lici na sliku na nekom jogurtu valjda. Dalje izlazi neki coban iz SDS-a i izjavljuje ''kako je taj grb stari srpski simbol, kako je zastava stara srpska zastava, kako je himna (Boze pravde) stara srpska pjesma i da mu stvarno nije jasno sto se Hrvati i Bosnjaci bune'' hahaha, pa mislim gluposti nigdje kraja. Pa cobane sam si dao odgovor u svojoj recenici zasto se bune, zato sto je sve 'srpsko'. Pa onda opet neki cetnik iz SDS-a izjavljuje kako se ni njemu grb ne svidja jer je dvoglavi orao na istom malo premrsav, jer nije pojeo dovoljno kukavica i kokosiju iz proslosti i tako dalje i tako dalje, da bi vrhunac svega bio dovodjenje nekog historicara i profesora heraldike za strucno misljenje, naravno Srbina, ne znam ime, a nije ni bitno i koji izjavljuje za taj simbol kako je to eto obican normalan simbol da nema nista lose u njemu, cak i da se Bosnjaci i Hrvati sasvim mogu naci u njemu. Pa mislim stvarno bezobrazluk i to jos jedan profesor. E serem ti se na doktorat profesore.
Sa ovakvim stanjem u Bosni koji je sada sa entitetima, nema sanse da ova drzava ikad ode u 'mirne vode' i da covjek jednostavno ne strahuje od ponovnog rata kojeg ce ponavljam biti u to sam uvjeren, jer ova situacija u kakvoj je sada nasa drzava je jedno bure baruta, a dovoljan je samo jedan fitilj koji tako lahko moze da se zapali. Ma kako nekome to ruzno zvucalo, ovdje je jedino moguce da sve 3 strane imaju svoje 3 drzave, jer ako neko misli da ce oni Srbi sto sam ih danas gledao(a takvi su vecina) i mnogi Hrvati(isto vecina) prihvatiti kad tad Bosnu kao svoju drzavu, grdno se VARA!

21.03.2006.

Rezultati ankete

U zadnjih 7 dana, na anketno pitanje ''Sta bi zeljeli kao rezultat Tuzbe BiH protiv SRJugoslavije(sada SCG)'', od ponudjenih odgovora:

-ukinuti rs, ali ostajemo bez novca
-uzeti novac, ali rs ostaje
-tuzbu necemo ni dobiti

rezultati su sljedeci, od 35glasova cak 31(89%) je glasalo za ukidanje rs. Iako nije glasalo nesto puno raje, mislim da se statistika ne bi nesto bitnije promijenila.

I ja sam glasao za isti odgovor.



Hvala svima koji su glasali.

20.03.2006.

NEDAM BOSNE, NEDAM BOLAN

Pričao sam neki dan sa jednim jaranom
ili bolje rečeno sa jednim hajvanom
Otiš'o sam u goste k'o kod starog jarana
da se malo sjetimo naših starih dana
Živi u Njemačkoj u velikom gradu
kaže da se snašao i dobar mu je posao
Počeo mi pričati o njegovom radu
završio fakultet i oženio švabicu mladu
kaže radi u ŠULE predaje matematiku
i da sve više zaboravlja bosansku gramatiku
Stanuje u centru grada , radi kod BANHOFA
iznese nam na sto jednu flašu Smirnofa
Kaže ide često sa familijom na RAJZE
mnogo riječi na njemački svaka treća ŠAJSE
Priča mi o Švabiji i njenim ljepotama
o rijeci Rajni i Frankfurtu na Majni
Bio je u Americi i na Azurnoj obali
bio je u Šaniji i malo u Italiji
Priča mi o zapadu i njegovim ljepotama
o njihovom kulturi i nekim divotama
Najbolji prijatelji švabe su mu sada
njegovim životom sada para vlada
Putuje po svijetu i tim se ponosi
priča mi o Malti al ni riječi o Bosni
Ima li gdje Bosne u toj tvojoj priči
gdje ti je stara raja stari teferiči
Ovog ljeta kaže u Portugal se sprema
u Bosnu mu se ne ide tamo ništa nema
Ništa ga ne vuče u Bosnu da ide
jer njegova djeca nemaju šta da vide
Uhvati me muka stomak se prevrno
sunce sija napolju al' meni je sve crno
Ne mogu da vjerujem za starog jarana
zakleli se Bosni do sudnjega dana
Izdao je mene i majku Bosnu našu
više mi se ne pije skloni ovu flašu

Ja živim u Švici , zemlji čokolade
zemlji satova u kojoj nikad nije bilo ratova
Al' kod mene u stanu pjeva sevdalinka
sitno veze bosanska harmonika
i od Dine Merlina – Jedna si Jedina
Bosanska se zastava na balkonu vije
naše stare običaje održavam ko prije
U bosansku školu svoju djecu šaljem
časove istorije o Bosni im dajem
neka ne zaborave neka se sjećaju
o njihovom porijeklu , babinom rodnom kraju
Neka znaju da su mnogi babini jarani
za Bosnu pali i svoje živote dali
Neka i oni pričaju sinovima svojim
sinovima svojim , unucima mojim
neka ne zaborave , neka se sjećaju.

Kako možeš bolan Bosnu zaboraviti
kako možeš bolan staru raju ostaviti

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan

Sjećaš li se Sarajeva, pijace i Markala
sjećaš li se da je tada cijela Bosna plakala
Sjećaš li se Srebrenice
Srebreničkih žena i uplakane djece
Sjećaš li se da ste i vi od rata bježali
sjećaš li se hajvanu i tebe su prognali
Nisi imao kuda kod sebe sam te primio
tri godine rata kod mene si živio
Sjećaš li se bolan da smo sve dijelili
zajedno smo plakali , zajedno se veselili
Oblačio si moje hlače, moje košulje, i moje gaće
halal ti sve bilo , al' ti si sve zaboravio

E moj Bošnjo moj kako možeš bolan

Sjećaš li se bolan kad si ranjen bio
kad te mali Ibro na leđima donio
sjećaš li se hajvanu da ti ježivot spasio
Sjećaš li se Dragana komšije sa lijeve strane
koji ti je pomogao da odeš preko grane
da sebi i familiji obezbjediš bolje dane
i to si zaboravio
E MOJ BOŠNJO MOJ
ZAR NAM TREBA OPET RAT DA MI BUDEŠ BRAT

Pričaš mi o Francuskoj prelijepoj državi
pričaš mi o Španijji , Italiji i njihovoj obali
Kakva bolan Francuskai njena ljepota
više imaju beskućnika nego Bosna stanovnika
ne hvali mi njih i njihovu naciju
po Afrike unajmili da naprave reprezentaciju
Kakva bolan njemačka , kakav bolan Švabo
pola od njih ni sad ne zna ko im je babo
Kakvi Talijani jebali te oni
predsjednika mafijaš , Silvio Berluskoni
glavna hrana njihova to su makaroni
Od Rima pa južnije sve tužnije i ružnije
tu mafija vlada , jadni narod strada
Amerika, zemlja debila i Klintona Bila
prosječna kilaža 150 kila
zemlja sendvića i brzih restorana
što je za nas užina , njima glavna hrana
zemlja demokratije , da te zaboli glava
crnci još uvijek traže svoja prava
A ti mi pričaš o zapadu
E moj Bošnjo moj kako možeš bolan.

Imam i ja prijatelja Švicera , Talijana
iz država svih i sa svih strana
i svi me poštuju
kao stranca i kao Bosanca jer znaju
ako treba dati krvi tu sam prvi
ali u Bosnu ne smiju dirati
jer za nju sam spreman i klavir zasvirati
spreman sam da se potučem
nekoga istučem ili deblji kraj izvučem
jer ja sam se zakleo
NEDAM BOSNE , NEDAM BOLAN
jer to je moje
od Kulina bana do današnjeg dana
to je moje i mojih jarana

Dok ti budeš u Portugalu na godišnjem odmoru
ja ću biti u Bosni na našem Jablaničkom moru
uz jarane stare , zvuke gitare i gajbu pivare
uz roštilj i piće nama lijepo biće.

I uvijek kada se u Bosnu vratim
obavezno u Jablanicu svratim
naručim pečenje , sjedem pod bagrenje
pogledam na Neretvu i ponovim zakletvu

NEDAM BOSNE , NEDAM BOLAN

by Hogra

ps: pjesma napisana od jednog naseg Bosnje iz dijaspore i preuzeta sa www.bhfanaticos.com by Hogra. Meni se pjesma izuzetno svidja, cestitke drug.

17.03.2006.

Brojke i slova

Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, u ratu u BiH, od 1992. do 1995. godine, stradalo je 93.837 civila i vojnika, saopštio je juče u Banjoj Luci Mirsad Tokača, predsjednik IDC-a.

Prezentujući u Banjoj Luci prve zvanične podatke istraživanja "Gubici stanovništva 1992 - 1995: Da li je neko zaboravljen?", Tokača je naveo da je cilj dvogodišnjeg istraživanja o ratnim stradanjima bio da dođu do "istine i činjeničnog stanja o broju poginulih".

"U BiH su korištene različite procjene - od negiranja i tvrdnji da je stradalo svega 10.000 do 15.000 ljudi, pa do cifara od 350.000 ubijenih i poginulih. Zato smo htjeli da dođemo do preciznijih podataka, jer se o žrtvama mora govoriti otvoreno. To ne smije biti tajna ni predmet političkih manipulacija", kazao je Tokača.

Govoreći o civilnim žrtvama, Tokača je precizirao da je u toku sukoba u BiH stradalo 30.514 civila bošnjačke nacionalnosti ili 32 odsto od ukupnog broja žrtava. U ratu je ubijeno 2.076 civila hrvatske (2,21 odsto), 1.973 civila srpske nacionalnosti (2,11 odsto). Od ukupnog broja civilnih žrtava rata 0,51 odsto odnosi se na pripadnike drugih nacionalnosti.

U krvavom sukobu u BiH, kazao je Tokača, stradalo je najviše bošnjačkih vojnika 30.173 ili 32,15 odsto od ukupnog broja poginulih. Istraživanjem je utvrđeno da je poginulo 21.399 srpskih vojnika (22,80 odsto), 2.619 hrvatskih (2,79 odsto) i 0,34 odsto pripadnika drugih naroda.

"Ovo nisu konačni rezultati, jer se istraživanje nastavlja. Raspolažemo podacima o oko 4.000 građana za koje se ne zna da li pripadaju vojnim ili civilnim žrtvama rata u BiH. Njihovu identifikaciju ćemo završiti u roku od mjesec dana", rekao je Tokača.

Govoreći o metodologiji rada, Tokača je naveo da prikupljaju podatke o vjeri, naciji i opštini u kojoj je žrtva živjela, načinu stradanja, svjedocima ubistava i osumnjičenim za ta nedjela.

"Imena svjedoka i osumnjičenih su tajna, s obzirom da će doći vrijeme kada će možda i oni biti pozvani da govore o stradanjima. Trudimo se da svakoj žrtvi vratimo identitet, uz fotografiju i podatak ko je on bio i čime se bavio. Svi podaci biće dostavljeni opštinskim vlastima kako bi bili dostupni svim građanima", rekao je Tokača.

Istraživanje o žrtvama rata, navode u IDC-u, trebalo bi da bude završeno u naredna tri mjeseca.

U Istraživačko-dokumentacionom centru Sarajevo kažu da u toku dvogodišnjeg istraživanja nisu imali nikakvu podršku vlasti u BiH.

"Finansira nas Ministarstvo inostranih poslova Norveške, a od naših vlasti nismo dobili ništa, iako se radi o važnom projektu", kazao je Mirsad Tokača.

On je dodao da će i nakon završetka istraživanja podaci podlijegati stalnoj provjeri i mogućem dopunjavanju.


Drzavna Komisija za zdravstvo objavila je podatke o zrtvama agresije na RBiH u periodu 1992-1995. Broj ubijenih i nestalih iznosi 278 000 (sto je 6.37% od predratne populacije Republike), i broj raseljenih 1.37 milion (31.39%).

Vecina zrtava (140 800 ili 50,65% svih zrtava, 7,39% predratnog broja Bosnjaka u Republici BiH) su Bosnjaci, najvecim dijelom civili, iza kojih su Srbi (97 000, ili 35% svih zrtava, 7.1% predratne populacije Srba u RBiH - najvecim dijelom vojnici) i Hrvati (28 400 ili 10.22% svih zrtava u RBiH, 3.76% od predratne populacije Hrvata u RBiH).


Ruzni nacini licitiranja brojkama, ali istina se jednom saznati mora.

13.03.2006.

Logori smrti u Sarajevu

Sarajevo je jos prije oruzane agresije stavljeno u potpuno okruzenje i blokadu. Srpske zlocinacke oruzane formacije su za vrijeme agresije na BiH neprestano granatirale i raketirale one dijelove Sarajeva koje nisu mogli osvojiti. Cijenu slobode i ljubavi prema svome gradu platile su mnoge Sarajlije zivotima. Brojka zrtava bombardiranja i ubijenih branitelja iz dana u dan sve je vise rasla. U isto vrijeme, civili iz onih dijelova grada koji su pod srpskom okupacijom zrtve su neprestanog maltretranja, hapsenja po ulicama i stanovima i odvodjenjima u logore koji se nalaze na razlicitim lokacijama ovog grada. U sarajevskim opcinama je do srpsko-crnogorske agresije zivjelo 259.470 muslimana (49,23% od ukupnog broja stanovnistva). U svim okupiranim dijelovima grada srpske oruzane agresorske snage su formirale konclogore za nesrpsko stanovnistvo:

1) Garaze na Aerodromskom naselju.
- U ovom sa-rajevskom naselju je 17. i 18. juna 1992. pocinjen nezapamcen zlocin nad civilnim stanovnistvom. Na zvjerski nacin ubijeno je 40 ljudi u ulicama Georgi Dimitrova, Akifa Seremeta, Sefika Dorica i Ernesta Telmana. Prezivjele zene, djecu i starce Srbi su drzali u garazama, a potom ih vodili u aerodromske hangare i zatvor "Kula". Za to vrijeme, zlocinci SDS-a, oficiri JNA, oruzane formacije dobrovoljaca i placenika iz Srbije, Crne Gore, Rusije i Rumunije pljackali su njihove stanove.

2) Aerodromski hangari.
- U njima je bio sabirni logor u kojemu su Srbi nakon zauzimanja ovog aerodroma pa do njegova preuzimanja od UNPROFOR-a drzali zatocene Bosnjake. Svo zarobljeno bosnjacko stanovnistvo dobrinjskog naselja Aerodrom I proslo je kroz ovaj logor, a nekima se tu put i zavrsava. O tome svjedoci zatocenik u ovim hangarima i, kasnije, u "Kuli", Aladin Badzic iz spomenutog naselja. Fatima Sljivo, takodjer iz ovog naselja, cijeg supruga Husniju su srpski zlocinci ubili prilikom upada u njihovu ulicu prica: "Cetnici su nas istjerali pred zgradu u kojoj smo stanovali i psovali nam 'mater balijsku', te govorili kako sve Sandzaklije treba pobiti. Vodja grupe unio se Husniji u lice i pitao ga kako se zove. Samo sto mu je nesretnik odgovorio, zlikovac je pred ocima nase djecice (17-godisnjeg Mehe i 11-godisnje Melihe) hladno ispalio rafal. Zejna, Husnijina majka, klekla je pored njegovog tijela i zavristala: 'Oci moje, sto mi te ubise? Ubijte sada i mene!' Zlikovci su je kasnije poslusali." Fatimin sin Meho prisjeca se: "Odveli su nas u Aerodromski hangar, gdje nam je naredjeno da legnemo na beton. Doslo je gotovo 30 cetnika da nas udara i gazi vojnickim cokulama. No, nakon 15 minuta, stigao je cetnicki oficir i rekao im: -Ako hocete da se izivljavate idite u naselje!- Poslije dva sata, ukrcali su nas u autobuse i kamione i odveli u zatvor "Kula"."

3) Hangari u Rajlovcu.
- U njih je deportovano mjesno bosnjacko stanovnistvo. Tu su silovane brojne Bosnjakinje, o cemu postoje pouzdana svjedocenja.

4) Kasarna na vojnom aerodromu u Rajlovcu.
- Stravicna mucenja prezivjeli su stanovnici ovoga i okolnih naselja. Svjedocenja prezivjelih zatocenika iz Ahatovica doista su zastrasujuca. Njihov imam, Ibrahim Husic, sa svojim dzematlijama je bio na vratima pakla ovoga svijeta. Mucitelji su im vecinom bile komsije Srbi. Zatvarali su Bosnjake u kontejnere i cisterne gdje nije bilo zraka. Cak su im upustali plin i suzavac kako bi se pogusili. Husica su prisiljavali da daje izjave za beogradsku TV kako se ovdje prema njima "humano" postupa i kako se ne krsi kodeks humanizma i ljudskog dostojanstva. On je, naravno, to odbio.

5) Distributivni centar u Rajlovcu.
- U njemu je bilo zatoceno 2.200 Bosnjaka. Sprovodilo se nasilje nad zatocenicima kao i u drugim koncentracionim logorima koje su formirali Srbi. U ovom logoru pobijeno je vise zatocenika. Tako je u ljeto 1992. odvedeno 48 mladjih muskaraca u pravcu Ilijasa. Tom prilikom su kod sela Sokolina svi zoljama i bombama pobijeni u zatvorenom autobusu. Nekoliko mjeseci kasnije, pronadjena je masovna grobnica u kojoj su bili sahranjeni.

6) Kasarna Butile.
- Ovdje je ubijeno preko stotinu civila, a 740 ih je bilo zatoceno.

7) "Energopetrol" u Rajlovcu.
- Ovdje je bilo zatoceno 740 Bosnjaka.

8) Bivsi studentski dom na Vracama.
- U njemu je bilo zatoceno preko 27.000 Bosnjaka, a vise je od 500 ubijeno na najgrozomorniji nacin. To je bio zloglasni kazamat u koji su zatvarani stanovnici sarajevskih naselja, posebno Grbavice i Vraca. Najgore zlocine nad zatocenim bosnjackim civilima vrsili su pripadnici tzv. srpskog MUP-a, isljednici s Pala i srpski zlocinci sa Sokoca. Iz ruku domacih zlocinaca nisu zivi izasli oni koji su ih poznavali. Iz ovog logora je u jednom danu na Romaniju odvedeno 39 Bosnjaka na kojima su se srpski zlocinci ucili vjestini klanja. Nijedan se ziv nije vratio.

9) Kasarna "Slobodan Princip Seljo" u Lukavici.
- Bila je sabirni logor iz kojeg su Srbi deportirali Bosnjake u druge koncentracione logore. U njemu su posebnim mucenjima podvrgavani stanovnici sarajevskog naselja Dobrinja koje granici s ovom kasarnom. Ovdje je bio zatocen i predsjednik Predsjednistva RBiH, gospodin Alija Izetbegovic, Sabina Berberovic, njegova kcerka i sefica kabineta, ministar u vladi RBiH Zlatko Lagumdzija i Dince, osobni pratilac pred-sjednika Predsjednistva. Razmijenjeni zatocenici kazivali su o izlaganju psiholoskim pritiscima.

10) Grbavica -Lenjinova br. 6.

11) Soping (podrumske prostorije "Lesnine") na Grbavici.
- Zatocenica u ovome logoru po imenu Sadzida ispricala je najtragicniju stranicu svoga zivota, koja ubjedljivo osvjetljava svu monstruoznost srpskih zlocinackih oruzanih formacija i njihovih zlodjela u BiH. Naime, krajem maja 1992., njoj su u stan na Grbavici upali srpski zlocinci, medju kojima je neke i poznavala. Muza su joj odmah ubili, sve vrijednosti u stanu opljackali, a potom nju i njezinu malodobnu kcerku odveli u Soping, tacnije podrumske prostorije robne kuce "Lesnina" na Grbavici u Sarajevu. Tu je zatekla 20 djevojaka Bosnjakinja. Najmladja medju njima, Fatima iz Rogatice, imala je svega devet godina. Vec prve noci njezina zatocenistva, odveli su je u jedan stan pun pijanih srpskih zlocinaca gdje su je najprije tukli, a zatim zaredom silovali. Nazivali su je "balijkom". Od maja do 3. decembra iste godine, svake noci su je odvodili i silovali, najmanje cetiri do pet zlocinaca. Kada je osjetila da je zatrudnjela, trazila je da ode lijecniku, ali joj je jedan zlocinac rekao: "Pa i jeste tu da radjate male cetnike!" U poodmakloj trudnoci razmijenjena je, a koncem maja rodila je djecaka koji je nekoliko dana kasnije umro. Naumila je nadjenuti mu ime Muhamed i odgojiti ga u islamu. Iza nje su ostale zatocenice nastavile tamnovanje u tom strasnom mucilistu.

12) Garaze na Grbavici.
- Jedan od najgorih zlocinaca u ovom kazamatu bio je izvjesni Batko koji je vrhom noza dijelio "pravdu". Zatocene Bosnjake iz ovih garaza su vodili u radne vodove po terenu, kako svjedoce izbjegli s Grbavice.

13) Kazneno-popravni dom "Kula" na Butmiru.
- Bio je jedan od najgorih srpskih koncentracionih logora. Iz njega su "vaznije" zatocenike Srbi odvodili na Pale, Sokolac ili u vojnu kasarnu u Lukavici. Kroz ovaj kazamat proslo je oko 30.000 Bosnjaka iz Dobrinje, Hrasnice, Ilidze i drugih sarajevskih naselja. Svi oni pohvatani su po stambenim naseljima Sarajeva. Veliki broj zatocenika cinile su zene, osobe preko 60 godina, pa i malodobna djeca ispod jedne godine zivota.

Prema izjavi obitelji Sljivo sa Aerodromskog Naselja, koja je deportirana u ovaj logor, vidi se da su svakodnevno bili ispitivani. U jednoj spavaonici bilo je 28 zatocenika koji su dnevno dobivali litar i po vode za pice na sve njih zajedno, a dnevni obrok sastojao se od dvije kriske hljeba. Istrazni postupak vodio je Rade Przulj iz Kalinovika, bivsi radnik MUP-a BiH, i cetnik pod nazivom "Tajson", koji je zatvorenike prisiljavao da ga zovu "vojvoda".

Ovdje su bila zatocena dva profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu: mr. Nijaz Sukric i cijela njegova obitelj, te mr. Ibrahim Dzananovic. Za njihovo oslobadjanje Srbi su trazili pustanje zarobljenih agresorskih vojnika.

Koliko je tacno zatocenika ubijeno na "Kuli", nepoznato je; mnogi su pretuceni, zlostavljani, muceni gladju i zedju i na razne druge nacine maltretirani. U mucenju su se posebno isticali teroristi Zeljka Raznjatovica Arkana i Vojislava Seselja. Njih su se cak bojali i domaci zlocinci.

14) Kasarna u Nedzaricima.
- Na pocetku agresije, kroz ovu kasarnu su prolazili zarobljeni Bosnjaci koji su dalje deportirani na "Kulu", Pale, itd. Jedan od zatocenika, Ibrahim Salaka, prica: "Jedne noci u nasu celiju u Nedzaricima uletio je Radivoje Grkovic, komandant cetnicke jedinice u ovom zloglasnom naselju. Sa njim su bili i njegovi pratioci Miso, Slobo, Sinisa i Dragan. Jednog po jednog su nas izbacivali u hodnik. Udarajuci nas nogama, tjerali su nas da izujemo obucu i legnemo na pod. Policijskim palicama su nas sibali po tabanima, govoreci kako 'koljemo srpsku djecu i zene'. Tu noc je, kako smo kasnije saznali, agresorska televizija 'Srna' objavila da je 'na Dobrinji zaklano srpsko dijete i silovana Srpkinja'. U usta su nam, zatim, stavljali zapaljene cigarete tjerajuci nas da ih jedemo."

15) Bivse preduzece "Digitron".
- zenski logor, gdje je bilo zatoceno 20 djevojcica. Logor je bio aktivan od maja do septembra 1992. godine. Neke djevojcice su razmijenjene u drugom stanju

12.03.2006.

Rezultati ankete

Anketno pitanje zadnjih 7 dana je glasilo:

''Vase misljenje o Aliji Izetbegovicu''

Rezultati:


Sjajnih 76glasova, 44 pozitivno(58%), 27 negativno(36%), 5 nikakvo(7%).

Otprilike meni su rezultati ocekivani, a i sam cu na kraju svake ankete reci svoje misljenje, a to je ovaj put pozitivno.

Hvala raji koja je glasala, sutra novo pitanje.

12.03.2006.

Historija Bosanske Vojske 5.dio

UJEDINJENJE BOSNE

Po okupaciji Bosne,1878 godine,Austro-Ugarska je izvrsila vise sistemskih promjena unutar Bosanskog drustva koje su imale nesagledive negativne posljedice po Bošnjake i koje se itekako osjecaju cak i dan danas. Od monstruoznog uvodjenja,do tada nepostojeceg tzv."srpsko-hrvatskog" jezika kao zvanicnog jezika u Bosni (???) i prakticno "ukidajuci" dotadasnji zvanicni naziv BOSANSKI JEZIK,zatim odvajajuci Sandzak od Bosne,do mijenjanja zvanicnog imena nase zemlje u "Bosna i Hercegovina",kao da je Hercegovina nesto odvojeno od Bosne,a ne njen sastavni dio,kao sto su to i Krajina,Posavina,Semberija,itd. ,a sve to u cilju razbijanja Bosanskog patriotizma,uvodeci pomutnju i podjele unutar Bosne,te samim time olaksavajuci sebi okupaciju i vladanje zemljom.

Ime "Hercegovina" za podrucje juzne Bosne,po prvi puta se spominje 1.februara 1454 godine u jednom pismu Eseda Alije,tadasnjeg komandanta Skoplja i od toga prvoga historijskog spomena pa do nasilne promjene zvanicnog imena nase domovine od strane Austro-Ugarske 1878 godine,Hercegovina je samo jedan dio Bosne,i NIKADA nije bila nesto odvojeno od nje - NEGO NJEN SASTAVNI DIO.

Ime "Hercegovina" potice od titule "Herceg" Vojvode Bosanskoga Stjepana Vukcica Kosace.Bosna je bila njegova zemlja,a samim time i podrucja kojima je upravljao su takodjer dio Bosne,a nikako nesto odvojeno od nje!!

Mnogi Hercegovci vole za sebe reci "Hercegovci su Bosanci de lux",odnosno "Hercegovci su Savršeni Bosanci",ali niposto ne treba izgubiti iz vida cinjenicu da postoji mnogo antibosanskih snaga koje zele i dalje iskoristavati ovu nasilnu promjenu zvanicnog imena nase domovine i propagirati podjele,tako da se u mnogim Bosanskim medijima,skoro pa nevjerovatno,mogu cuti sintagme poput "Bosanci i Hercegovci" i sl.,sto je u prvome redu totalni nonsens i apsolutni negativitet koji moze koristiti jedino najokorjelijim neprijateljima Bosne i Bošnjaštva.Zamislite da neko ode u Njemacku i promijeni joj ime u "Njemacka i Bavarska",ili,jos par primjera: "SAD i Texas","Italija i Sicilija","Srbija i Sumadija","Hrvatska i Zagorje",itd....A,upravo to je ucinjeno Bosni od strane njenih najcrnjih neprijatelja!!

Vracanje jedinstvenog povijesnog imena Zemlji Bosni je samo jedan od prvih koraka,koje Bošnjaci moraju poduzeti u cilju ponovnog ujedinjenja Bosne i definitivnog porazavanja okupacionih i drugih antibosanskih snaga,koje od 1878 godine pustoše i pljackaju našu domovinu i zatiru joj ime.


HUSEIN KAPETAN GRADASCEVIC ZMAJ OD BOSNE

Husein Kapetan Gradacevic - ZMAJ OD BOSNE ,kako se najcesce sam nazivao i potpisivao,rodjen je u Gradaccu 1802 godine.

Jedan je od pokretaca pobune Bošnjaka za autonomiju Bosne,a od 1831 godine je i njen vodja...Predvodeci Bosansku vojsku od preko 25 000 vojnika , u borbi protiv Sultana,na Kosovu nanosi poraz Velikom Veziru i Sultanovoj vojsci.

Poslije ovih uspjeha Bošnjaci ga postavljaju da upravlja Bosnom. Bosanska autonomija biva i formalno uspostavljena 12.septembra 1831 godine u Sarajevu,poslije cega Bosanska vojska ponovo ulazi u rat sa Sultanom,te dozivljava veliki poraz u mjestu Pale,kraj Sarajeva 31. maja 1832 godine,ali sama pobuna biva ugasena tek 1850 godine...

Jedna vrlo zanimljiva izjava se pripisuje Husein Kapetanu,koju je izrekao u to vrijeme,a govori o njegovoj neustrasivosti,a pomalo i o Bosanskom humoru. Upitan - Zar se ne boji dici oruzje na Tursku Imperiju!?? Husein Kapetan je odgovorio:"Boga se bojim malo,Sultana nimalo,a Vezira - ko dorata svoga!!
Slamanje pokreta za autonomiju Bosne se pripisuje najvise nelojalnosti i prelazenju na Sultanovu stranu Ali-age Rizvanbegovica i Smail-age Cengica.
Husin Kapetan Gradascevic se povlaci u Austriju,a umro je 17. avgusta 1834 godine,tako sto je bio otrovan u Carigradu. Podigao je mnogo zaduzbina, izgradio je cuvenu Dzamiju "Husejniju" u Gradaccu,a omogucio je fra Iliji Starcevicu da u selu Tolisi,1823 godine,otvori prvu katolicku skolu u Bosni.
U cuvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom,kada mu je Turski beglerbeg rekao: "Nema vise Bosne,a nece biti ni Bošnjaka,Huseine...Gines za drzavu koja nije postojala - niti ce. Husein Kapetan Gradascevic mu je odgovorio:

''Ima Bosne, beglerbeze i Bošnjaka u njoj. Bili su prije vas i ako Bog da,bice i poslije vas!!''

11.03.2006.

Historija Bosanske Vojske 4.dio

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1700 DO 1799 GODINE

Rezultat proteklih ratova sa Venecijom i Austrijom,odnosno gubljenje velikog teritorija,bio je veliki udarac za Tursku Imperiju,koja je "jedva docekala" prvu priliku da ponovo zapocne rat sa Venecijom,sto se i desava 1714 godine,poslije krsenja odredjenih odredaba "Karlovackog mira" od strane Venecije.Austrija ponovo postaje saveznik Veneciji te biljeze veliku pobjedu kod Novog Sada (Petrovaradin) 1716 godine,dok su svi njihovi napadi na Bosnu bili uglavnom uspjesno odbijeni.Poslije toga dolazi do sklapanja novog mira u Pozarevcu 1718 godine,poslije cega Austrija i Venecija uzimaju neke dijelove Bosne,te se uspostavlja danasnja jugozapadna granica Bosne.
Sve ovo je rezultiralo da Turska Imperija povisuje poreze prema Bošnjacima,te se desavaju velike pobune Bošnjaka protiv Turske Imperije 1727,1728,1729 i 1732 godine.
Sljedeca veoma bitna godina jeste 1736,kada Austrija krsi primirje i napada Bosnu,ali njena vojska biva totalno porazena u bitci kod Banja Luke,te dolazi do novog primirja 1739 godine,kada se uspostavlja danasnja sjeverna granica Bosne.
Zatim,ponovo dolazi do velikih pobuna Bošnjaka protiv Turske Imperije,koje se desavaju 1745 i 1747 godine,a poslije velike pobune Bošnjaka u Mostaru 1748 godine Sultan salje pismo "upravitelju" Bosne,Mehmed-paši,koje je sadrzavalo samo jednu recenicu : Bosna mora biti ponovo osvojena!
Mehmed-paša se brutalno suprotstavlja Bošnjacima,poslije te naredbe,i postepeno uspostavlja mir u zemlji,iako je podrucje Mostara kasnije ponovo nastavilo biti centrom nezadovoljstva Bošnjaka prema Turskoj Imperiji,tako da je Mehmed-paša bio prisiljen da salje veliku vojsku na Mostar 1768 godine,da suzbije pobunu.
Godine 1788 je razvijen plan o osvajanju Balkana od strane Ruske Carice Katarine Velike i Austrijskog Cara Josipa II,te ubrzo vrse veliki napad na Bosnu.Na pocetku rata obecavaju da ce postivati slobodu vjeroispovijesti svim Bošnjacima muslimanima,ukoliko poloze oruzje i predaju se,a takodjer su se nadali velikoj podrsci Bošnjaka katolicke i pravoslavne vjeroispovijesti u cijelom tom planu.
Kada,1788 godine,ulaze u Bosnu,jedan mali dio Bošnjaka,zaista,i pristupa Austrijskoj vojsci,ali velika vecina Bošnjaka ,svih vjeroispovijesti, pruza zestok otpor Austrijancima na samoj granici Bosne,ne dopustajuci njihov daljni prodor.Bošnjacima je isla na ruku cinjenica da zbog te agresije i Rusija i Austrija bivaju izlozeni velikom diplomatskom pritisku,te,konacno,odustaju od te agresije 1791 godine,a zauzvrat Sultan odobrava Austrijskom Caru oficijelni status "zastitnika krscana",koji zive unutar Turske Imperije.



ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1800 DO 1878 GODINE

Berlinski Kongres,1878. godine
Na samome pocetku ovog perioda desavaju se vrlo znacajne promjene granica u zemljama susjedima Bosni.Rusija i Austrija ulaze u rat sa Napoleonom,koji ,poslije niza pobjeda nad Austrijom,uzima Veneciju,Istru i Dalmaciju,ukljucujuci i Dubrovacku republiku 1805 godine,tako formirajuci,po prvi puta u historiji,Bosansko-Francusku granicu!!

Napoleon postaje saveznik Sultanu i pomaze mu u suzbijanju jedne pobune na teritoriji Srbije,a Francuzi su takodjer prisutni i na teritoriji Bosne,u nekim manjim sukobima,kao npr.,pomazuci suzbijanje jedne manje pobune u jugoistocnoj Bosni,kada pomazu Hadzi-begu Rizvanbegovicu,koji je bio pod opsadom u tvrdjavi u Hutovu,blizu Neuma.

Sve ove pobune dovele su do znacajnih drustvenih i politickih promjena unutar Bosne.Najvaznija promjena je ,prije svega,bila uspostava KAPETANIJA u Bosni. Kapetan je bio vojni administrator u pogranicnim pojasevima i njegov zadatak je bio da uspostavlja vojsku,provjerava putnike koji su prelazili granicu,odrzava puteve sigurnim od razbojnika i da izvrsava razne druge policijske i administrativne duznosti.Teritorija kojom je upravljao se zvala "Kapetanija",koja je mogla biti manja ili veca od Kadiluka.Tokom 17-tog stoljeca ovaj sistem je bio znatno prosiren na unutrasnjost zemlje,a takodjer su bile prosirene ingerencije samih Kapetana,tako da su neke porodice pocele da tretiraju Kapetanije kao nasljednu instituciju.

U vrijeme sklapanja "Karlovackog mira" 1699 godine,u Bosni je bilo 12 Kapetanija,da bi krajem 18-tog stoljeca njihov broj porastao na 32,pokrivajuci prakticno cijelu Bosnu.

Kapetanije su postojale jedino u Bosni.U svojoj sustini,Kapetanije su predstavljale skoro apsolutnu nezavisnost Bosne,sto se tice lokalne uprave,dok se jos uvijek morao placati porez Turskoj Imperiji,ali nisu vise stranci direktno vladali,nego sami Bosnjaci,sto je predstavljalo znacajan pomak ka nezavisnosti Bosne i cinilo je veoma privilegovanom u odnosu na sve ostale zemlje koje su bile pod okupacijom od Turske Imperije.

1813 godine Sultan pokusava da umanji ovu nezavisnost,te salje u Bosnu Siliktar Ali-pašu,koji je imao zadatak da zapocne proces ukidanja Kapetanija u Bosni. Sultan uskoro salje veliku vojsku,sacinjenu od Turskih i Albanskih vojnika da pokore Sarajevo,a takodjer 1820 godine izvrseni su napadi na Mostar i Srebrenicu,te su ubijena dva Kapetana:iz Banja Luke i Dervente. Novi Sultan Mahmut II,1826 godine vrsi veliku reformu vojske,sto nailazi na veliki otpor u Bosni,te Sultan salje Abdurahman-pašu iz Beograda da izvrsi ove reforme u Bosni,ali on postize veoma malo uspjeha u tome.

Godine 1831 dize se velika pobuna Bošnjaka na celu sa Husein Kapetanom Gradascevicem za autonomiju Bosne.Te iste godine Bosanska vojska,sa Husein Kapetanom Gradascevicem na celu,osvaja Travnik i zarobljava Vezira,te ga javno ponizava,tjerajuci ga da skine novu "reformsku" odjecu i obuce tradicionalnu nosnju. Zatim,Bosanska vojska od preko 25.000 vojnika nanosi veliki poraz Velikom Veziru na Kosovu,a 12. septembra 1831 godine,u Sarajevu, i zvanicno proglasava autonomiju Bosne,sto je prakticno znacilo puna nezavisnost Bosne,iako je diplomatski poruceno Sultanu da ce se i dalje on smatrati vrhovnim vladarom Bosne. Sultan,potom,uspijeva da unese neslogu medju Bošnjake,i pridobija na svoju stranu Ali-agu Rizvanbegovica i Smail-agu Cengica,te salje veliki vojni kontigent od preko 30.000 vojnika na Sarajevo,te Bosanska vojska dozivljava veliki poraz u maju 1832 godine.Husein Kapetan Gradascevic se povlaci u Austriju i pokret za autonomiju Bosne,odnosno za punu nezavisnost Bosne,biva ugusen tek 1850 godine.

Godine 1836 nekoliko Kapetana iz okoline Bihaca dize pobunu,koja je bila krvavo ugusena od strane vojnih trupa iz Anatolije.Sljedeca velika pobuna se desila 1840 godine,kada je ponovo Vezir bio istjeran iz Travnika,ali i ta pobuna biva uskoro ugasena od strane regularnih trupa Turske Imperije.

1850 godine Sultan salje u Bosnu Omer-pašu Latasa,koji do kraja 1850 godine uspostavlja potpunu kontrolu nad Bosnom i ukida Kapetanije,te uvodi novi sistem vlasti,koji je dijelio zemlju u 9 oblasti,od kojih je svaka bila pod vlascu Kajmakama.

Godine 1877 Rusija,zajedno sa Austrijom,proglasava rat Turskoj Imperiji i vec pocetkom 1878 godine Rusi dolaze skoro do Istanbula,poslije cega dolazi do primirja,gdje su Rusi bili ti koji su diktirali uslove,koji su,naravno,isli puno vise njima u prilog,nego njihovim saveznicima Austrijancima.Po ovome sporazumu Rusija obezbjedjuje Bugarskoj da se znatno prosiri i dobije gotovo punu autonomiju od Turske Imperije.Bosna,pak,je po tome dogovoru ostala dijelom Turske Imperije,uz velike reforme,i po clanu 14. toga sporazuma Bosanski prihodi se od tada,pa u naredne tri godine,moraju trositi iskljucivo u Bosanske svrhe.

Ova situacija je bila prilika za Bošnjake da ponovo pokrenu pitanje autonomije Bosne,sto je u medjunarodnim krugovima shvaceno kao opasnost od novih sukoba,tako da ovaj mirovni sporazum biva korigovan u julu 1878 godine u Berlinu,na cuvenom "Berlinskom kongresu",gdje je odluceno da Bosna,iako teoretski i dalje pod vlascu Turske Imperije,bude okupirana i administrirana od strane Austro-Ugarske.

...nastavak: ''Zmaj od Bosne''

10.03.2006.

Historija Bosanske Vojske 3.dio

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1500 DO 1599 GODINE

Stari Most u Mostaru,sagradjen 1566. godine

Godine 1580 uspostavlja se Bosanski Ejalet. Unutar Turske Imperije, Ejalet (Pašaluk) je bio najveca drustveno politicka jedinica,koja je bila sadrzana iz vise Sandzaka.Do 1580 godine Bosna je bila u statusu Sandzaka,.a od 1580 godine stice status Ejaleta. Bosanski Ejalet je bio pod upravom Paše ili Beglerbega,a ukljucivao je u sebi cijelu modernu Bosnu,plus dijelove Bosne koji se danas nalaze u sastavu Hrvatske,Crne Gore i Srbije.

Vrlo je vazno uociti ovu cjelovitost Bosne i poseban status koji ona uziva do samog kraja njene okupacije od strane Turske Imperije,dok su susjedne zemlje bile rascjepkane na vise Ejaleta,Bosna ostaje jedinstvena zemlja i zadrzava svoj teritorijalni integritet,kroz cijelo vrijeme okupacije od Turske Imperije.

Prvo sjediste Bosanskog Ejaleta je bilo u Banjoj Luci,koje se 1639 godine seli u Sarajevo,zatim u Travnik 1697 godine i opet u Sarajevo 1850 godine.

Iako je Bosna bila pod vlascu muslimana,to nije uopste uticalo na slobodu vjeroispovijesti pripadnika ostalih religija. Drzavna politika se uopste nije sastojala u tome da se Bošnjaci prisile da predju na Islam,niti da se prisiljavaju da se ponasaju kao muslimani. Drzavna politika se sastojala uglavnom u tome da se zemlja drzi pod kontrolom i da se porez Turskoj Imperiji redovno isplacuje. Nikakve smetnje nisu pravljene katolicima,pravoslavcima ili jevrejima,kojima je apsolutno bilo dozvoljeno da se ponasaju po svojoj vjeri i njenim zakonima u njihovim sopstvenim sudovima.

U zemljama pod vlascu Turske Imperije bilo je vise vrsta civilnih zakona,a generalno je vodjen na lokalnom nivou od strane Kadije. Kadija je bio najvazniji administrator na lokalnom nivou,i oblast nad kojom je on administrirao se zvala Kadiluk.Odredjeni broj Kadiluka je cinio Sandzak,nad kojim je administracija bila od strane vojske.Vise Sandzaka su cinili Ejalet,odnosno Pašaluk.



ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1600 DO 1699 GODINE

Sarajevo,1697.godine

Veoma znacajna godina za Bošnjake jeste godina 1631,kada Mehmed Hevaji Uskjufi iz Dobrnje kod Donje Tuzle objavljuje i prvi zvanicni Bosanski Rjecnik. Radilo se o Bosansko-Turskom Rjecniku,i sve do kraja okupacije Bosne od Turske Imperije - Bosanski jezik biva jedan od sluzbenih jezika unutar Turske Imperije.Autograf ovoga rjecnika nalazi se u Uppsali (Svedska)

Na vojnom planu u ovome periodu Bošnjaci bivaju regrutovani i ucestvuju u mnogim ratovima koje je vodila Turska Imperija;od rata protiv Austrije od 1593 do 1603,rata sa Venecijom (Mlecima ili Bnecima)od 1640 do 1669 godine,te ponovo protiv Austrije 1663 godine,poslije cega dolazi do primirja,koje traje sve do 1683 godine,kada se rat nastavlja.U periodu od 1684 do 1687 godine Austrijanci postepeno osvajaju Madjarsku,koja je uglavnom bila pod vojnom kontrolom Bosanskih Spahija,sto je prouzrocilo veliku migraciju Bošnjaka iz Madjarske u Bosnu.Takodjer,Venecija je izvrsila veliki napad na Bosnu 1685 godine,koji je bio uspjesno odbijen.

Potom se ,1697 godine,desava jedna od najtezih invazija na Bosnu od strane Austrijske vojske,pod komandom princa Eugena Savojskog. Poslije pobjede u juznoj Madjarskoj,oko 6000 Austrijskih vojnika dopire cak do Sarajeva i njegove branioce zatice potpuno nespremne za borbu,te 23. oktobra 1697 godine gotovo potpuno spaljuju Sarajevo,koje je tada bilo sjediste Bosanskog Ejaleta i poprilicno veliki grad sa preko 120 dzamija. Austrijska vojska biva ubrzo potisnuta iz Bosne,a sam rat sa Austrijancima se zavrsava tako sto dolazi do sklapanja "Karlovackog mira",koji je sklopljen u Sremskim Karlovcima 1699 godine.

Ovaj rat je bio prvi veliki vojni poraz Turske Imperije,jer Madjarska i Transilvanija bivaju prepusteni Austriji,a veliki dio Dalmacije i Grcka prelaze pod nadzor Venecije.

ps: orden sa slike je original orden pripadnika Turske Vojske u tadasnjoj Bosni koja je pala pod upravu Turske Imperije.

...nastavak: ''U PERIODU OD 1700 DO 1799 GODINE''

09.03.2006.

Historija Bosanske Vojske 2.dio

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1463 DO 1499 GODINE

Poslije zauzimanja Bosanskog Kraljevstva,Turska Imperija pokazuje veliki respekt prema Bošnjacima i Bosni i ne zeli se previse uplitati u svakodnevni zivot Bošnjaka,nego se cak tada,a i kasnije desavaju mnoge stvari u Bosni koje su bile veoma nekarakteristicne za ostale zemlje koje ulaze u sastav Turske Imperije.

Vec na samom pocetku,uz obostrani dogovor,godine 1465 se ponovo uspostavlja Bosansko Kraljevstvo,na cije celo se postavlja jedan od potomaka Bosanske Kraljevske porodice KOTROMANIC, Matija Kotromanic,koga Turska Imperija priznaje izvjesno vrijeme kao legitimnog Kralja Bosne.Medjutim,poslije zauzimanja nekoliko tvrdjava koje su se jos uvijek opirale vojnoj okupaciji, Turska Imperija preuzima postepeno potpunu vojnu kontrolu nad zemljom.

Do 1465 godine Bosanski plemic Herceg Stjepan Vukcic Kosaca cak uspostavlja apsolutnu dominaciju Bosanske vojske na prostoru juzne Bosne,ali biva potisnut i povlaci se u svoju tvrdjavu u Bosanskoj luci Novi,osnovanu jos od strane Kralja Tvrtka,gdje i umire 1466 godine,a Novi se od tada,po njemu,zove Herceg-Novi.

Covjek,pod cijom komandom je zauzeta Bosna,Mehmed II je bio jedan od najuspjesnijih vojskovodja Turske Imperije u njenoj historiji.Pod njegovom komandom je 1453 godine osvojen Carigrad,a potom stavlja pod kontrolu cijelu Anatoliju,te daje sebi titulu "Fatih",sto znaci "Osvajac".Potpuno je unistio Venecijansku armiju u Grckoj,zauzeo Bosnu,te osvojio Moldaviju i Madjarsku,a bio je u procesu pripreme velike invazije na Italiju,kada je umro 1481 godine.

Turska Imperija je bila u svojoj sustini vojna organizacija,koju su interesovala samo nova osvajanja i ubiranje poreza,te je njen administrativni sistem bio dizajniran za obezbjedjivanje prevashodno dvije stvari : ljudstva za vojsku i novac za njeno placanje. Ovaj administrativni sistem je bio vrlo revnosno provodjen,prvenstveno kroz porezne registre stanovnistva iz kojih se mogu VRLO PRECIZNO vidjeti,sto se Bosne tice,dvije stvari:proces prelazenja Bosnjaka na Islam,jer su ovi poreski registri razvrstavali Bošnjake po vjeroispovjesti,a takodjer se iz njih moze vidjeti i to da u Bosni nije bilo nikakvog masovnog doseljavanja Turaka ili bilo koga drugog, koje bi znacajno promjenilo etnicku sliku Bosnjaka.

Prvi porezni registar Turska Imperija uspostavlja u Bosni vec 1468 godine i iz njega se moze vidjeti da u prvih pet godina ne bas veliki broj Bošnjaka prelazi na Islam,da bi vec,po poreznom registru iz 1520 godine broj Bošnjaka muslimana presao 45% ukupnog broja Bošnjaka,dok nam porezni registar iz 1624 godine govori da u Bosni zivi oko 150.000 Bošnjaka katolika,oko 75.000 Bošnjaka pravoslavaca i cak 450.000 Bošnjaka muslimana. Dakle,glavni proces prelazenja Bošnjaka na Islam je trajao oko 150 godina i nije se desio preko noci,niti prisilno.

Bosna je cijelo vrijeme okupacije od Turske Imperije imala povlasteni status u odnosu na sve druge zemlje koje ulaze u njen sastav.Bošnjacka feudalna gospoda je ne samo zadrzavala svoje posjede nego je imala pravo i na nasljedjivanja istih,unutar svojih porodica,a kako cemo kasnije vidjeti Bošnjaci u Bosni ,tokom vremena, potpuno preuzimaju lokalnu vlast u svoje ruke,sto apsolutno nije bio slucaj u ostalim zemljama koje ulaze u sastav Turske Imperije.

Iz,vec spomenutih,poreskih registara se moze vrlo jasno pratiti i jedan drugi proces,a to je sirenje pravoslavlja po Bosni. Tokom Srednjovjekovne Drzave Bosne pravoslavlje je sireno medju Bošnjacima bogumilima,sa gotovo nikakvim rezultatom.Izuzev nesto malo pravoslavaca u malom dijelu jugoistocne Bosne,pravoslavlje nigdje drugdje nije uhvatilo nikakvog korijena medju Bošnjacima i u vrijeme Srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstava ta vjeroispovijest je bila apsolutno minorna i krajnje zanemarljiva pojava u Bosni.

Medjutim,po ulazenju Bosne u sastav Turske Imperije vidljiv je znatan porast broja pravoslavaca u Bosni,kada se pojavljuju gdje ih nikada nije bilo,sto se objasnjava cinjenicom da je Turska Imperija preferirala njih u odnosu na katolike,prvenstveno zbog cinjenice sto konstantno ratuje sa velikim brojem katolickih zemalja.

...nastavak: ''U PERIODU OD 1500 DO 1599 GODINE''

08.03.2006.

Historija Bosanske Vojske 1.dio

HISTORIJA BOSANSKE VOJSKE DO 1463 GODINE

Slavna Bosanska Vojska,kako je,krajem 14. stoljeca u svojim kraljevskim dokumentima,naziva Bosanski Kralj Dabiša,u svojoj je historiji ratovala na cak tri kontinenta.Bosanske vojne formacije u sastavu Rimske i Turske Imperije ratovale su sirom Evrope,Azije i Afrike.Bosanska vojska se u svojoj dugoj historiji borila,kako za nezavisnu Bosnu tako i za njeno ocuvanje,ratujuci i za druge.

Tokom,skoro 20 stoljeca znane historije Bosne,na njenom tlu su ratovali protiv velikog broja onih koji su nasrtali na Bosnu: od Starih Grka,Kelta,Rimljana,Gota,Bizantinaca,Avara i Starih Slovena,do Madjara,Hrvata,Srba,Turaka,Austrijanaca...

Najstariji,dosad pronadjeni podaci o ratnim sukobima na tlu Bosne datiraju jos iz 4. stoljeca p.n.e..Ti podaci poticu od starogrckih historicara koji opisuju rat koji su starobosanski ilirski starosjedioci vodili protiv Kelta pridoslih iz Galije (danasnja Francuska).

Od Rimskih historicara doznajemo,npr.,o Ilirskoj tvrdjavi "Delminium",koja se nalazila na brdu iznad danasnjeg Duvna,a koje je sa velikom mukom,poslije duge borbe,bilo osvojeno od strane Rimskih vojnika.Iz Grckih i Rimskih izvora takodjer saznajemo i o nacinu ratovanja Ilira.U borbu se kretalo uz bojne poklice,a na celu vojske je stajao njen vojskovodja.Rat ili bitka su se cesto rjesavali dvobojem vojskovodja sukobljenih strana koji bi istupili i ogledali se ispred obje vojske.Ovaj obicaj se zadrzao u Bosni do u duboko u Srednji Vijek.

Poslije dugogodisnjeg rata izmedju Bosanskih Ilira i Rimljana,Rimljani postepeno uspostavljaju apsolutnu vlast u Bosni te uspostavljaju svoje vojne garnizone sirom Bosne,od kojih su se najveci nalazili u Humcu kod Ljubuškog,Banjoj Luci,Makljenovcu kod Doboja,Lutvinom Hanu kod Srebrenice i jos nekim mjestima.

Tokom Srednjovjekovne Drzave Bosne Bošnjaci su ratovali vrlo cesto,kako u odbrani Bosne tako i u osvajanju novih teritorija.Bosanski vitezovi su bili prekaljeni borci koji su svoje vitesko iskustvo stjecali na bojnim poljima,za razliku od vecine ostalih evropskih vitezova koji su to stjecali "uvjezbavanjem".Bosanski vitezovi su na viteskim turnirima bili pravi strah i trepet.Bili su veliki ponos citave Bosne.Jedan Poljski ljetopisac opisuje ucesce Bosanskih vitezova na turniru koji je 1412 godine priredio Kralj Ugarske.Na njemu se naslo 1500 vitezova sa 3000 stitonosa iz 12 zemalja.Ovaj Poljski ljetopisac opisuje Bosanske vitezove kao okretne,neustrasive i vicne svakom oruzju i kaze da im medju tolikim vitezovima nije bilo ravnih.(Joanni Dlugossi,Historiae Poloniae,lib XI,Karakov 1878.,p.327-328.)

Bosanski vladari su pak bili ti koji su stajali na celu Bosanske vojske tokom njenih brojnih ratova.Za vrijeme Kulina Bana,tokom rata izmedju Bizantije i Bosne,zabiljezen je slucaj kada se sam Ban Kulin ogledao u dvoboju sa Bizantijskim Carem,ispred obje vojske.Bizantijski kronicari za nasega Bana Kulina kazu da je rastom bio pravi div! Tokom borbe udario je svoga protivnika tako snazno po licu da mu je vizir kacige dopola usjekao u meso!(F.Milobar,Ban Kulin i njegovo doba,Glasnik Zemaljskog muzeja XV,Sarajevo 1903.,p.357.)

Postoje opisi junastva i drugih Bosanskih vladara.Kada je Bosnom vladao Stjepan II Kotromanic,tokom napada Srbije na Bosnu,u jednom boju protiv Srba je doslo je do situacije da se najzesca borba vodila upravo oko Bana,tako da je bio sasjecen i konj ispod njega.U posljednji trenutak jedan od Bosanskih vojvoda (generala) mu je dao svoga konja i tako mu spasio zivot.Ban se nastavio boriti tako zestoko da je i drugi konj bio sasjecen ispod njega,ali nista ga nije moglo zaustaviti,te na celu Bosanske vojske u potpunosti protjeruje srpsku agresorsku vojsku iz Bosne!

Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Bosanska vojska je imala i svoju flotu.Dio brodova Bosanske ratne flote su cinili brodovi kupljeni u Veneciji,a dio je sagradjen u domacim brodogradilistima u Brsteniku kod Opuzena na Neretvi i u Kotoru.Posto je Bosna bila tada gospodar Primorja veoma cesto su Jadranom krstarili brodovi na kojima se vihorila Bosanska zastava sa zlatnim ljiljanima.

Zahvaljujuci upravo opremljenosti i izuzetnom vojnickom umijecu Bosanske vojske,Srednjovjekovna Bosanska Drzava vremenom postaje daleko najmocnija drzava na Balkanu.Bosanska vojska toga doba prakticno nije znala za poraz,sto se zadrzalo sve do 1463 godine,kada Turska Imperija,tada najjaca vojna sila na svijetu, zauzima Bosnu.

...nastavak: ''U PERIODU OD 1463 DO 1499 GODINE''

05.03.2006.

Povelja Bana Kulina

Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29.avgusta 1189. godine na starobosanskom jeziku i Bosanskim pismom Bosancicom.Ovaj dokument je ne samo najstariji ,dosad pronadjeni, Bosanski drzavni dokument,nego je Povelja Bosanskoga Bana Kulina i najstariji drzavni dokument,od svih juznoslovenskih drzava!!

Ban Kulin,u glavnom dijelu te Povelje,kaze:

....Ja,Ban Bosanski Kulin,obecavam Tebi kneze Krvasu i svim gradjanima Dubrovcanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka.

I pravicu drzati sa Vama i pravo povjerenje,dokle budem ziv.

Svi Dubrovcani koji hode kuda ja vladam,trgujuci,gdje god se zele kretati,gdje god koji hoce,s` pravim povjerenjem i pravim srcem,bez ikakve zlobe,a sta mi ko da svojom voljom kao poklon.

Nece im biti od mojih casnika sile,i dokle u mene budu,davati cu im pomoc kao i sebi,koliko se moze,bez ikakve zle primisli.Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evandjelje.

ps: par narednih postova ce biti vezano uglavnom za samu historiju Bosne i bosanskog naroda, a zbog nepoznavanja iste od strane mnogih.

04.03.2006.

Anketa

Upravo sam ubacio anketu na blog, uglavnom svake sedmice ili mjeseca(ne znam jos tacno) bice tu po jedno pitanje, pa eto zamolio bih one koji posjecuju blog da daju svoj doprinos, odnosno glasaju na anketi.

04.03.2006.

Bosanski jezik

Jezik kojim Bošnjaci govore je u srednjem vijeku "najcesce nazivan jednostavno slavenskim ili ilirskim, a nesto kasnije bosanskim. (...) U opcu upotrebu naziv bosanski jezik ulazi u XVII. i XVIII. stoljecu". Naziv bosanski jezik ostao je u sluzbenoj upotrebi i nakon austrougarske okupacije 1878. godine. Naziv "Bosanski jezik" je zvanicno ukinut internom naredbom Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine od 4. X. 1907. godine. U njoj se izricito zahtijeva da se "zemaljski jezik" (Landessprache) ima svuda sluzbeno nazivati srpsko-hrvatskim, odnosno hrvatsko-srpskim???

S obzirom na tradiciju, posebnom vladinom odlukom od 20. XI. 1907., Bosnjacima je dopusteno da u svojim autonomnim ustanovama mogu i dalje koristiti Bosanski jezik. U obje bivse Jugoslavije ta je praksa "jednostavno ukinuta i napustena sve do prvih mjeseci 1991.god., kada su ga Bošnjaci putem svoje stampe i publicistike spontano vratili u upotrebu...

01.03.2006.

Dan Nezavisnosti

Danas se u nasoj zemlji slavi Dan Nezavisnosti Bosne i Hercegovine,tako da ovom prilikom zelim da vam cestitam ovaj jako vazan praznik za nasu u zemlju.Ovaj praznik se slavi bas na ovaj dan jer je 1.Marta.1992 zavrsen referendum gradzana za nezavisnost i suverenost Republike Bosne i Hercegovine.64 % glasackog tijela je glasalo za nezavisnost a ostatak nije izasao na izbore.Od ukupnog broja stanovnika Bosne i Hercegovine 3.199.031 za nezavisnost je glasalo 1.986.202 stanovnika.

free stats