Patriotski blog ''BOSNAE''

Bosna da prostiš jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i k'tomu još da prostiš prkosna od sna

22.04.2006.

Nasi Narodni Heroji

ARMIJA RBIH dala je na hiljade heroja u proteklome ratu 92-5god. , a deveterici njih i zvanicno najvise odlikovanje NARODNOG HEROJA:

SAFET HADZIC


MEHDIN HODZIC SENAD


MIDHAD HUJDUR HUJKA


HAJRUDIN MESIC


SAFET ZAJKO i ENVER SEHOVIC


ADIL BESIC


NESIB MALKIC


IZET NANIC


Zalosno je da Bosnjaci za svoje narodne heroje ne mogu cuti u medijima, knjigama, da djeca za svoje heroje ne uce u knjigama historije, da 99% ljudi ni ne zna ova gore nabrojana imena, a i kako ce znati kada jos malo necemo smjeti ni pricati o protekloj agresiji na Bosnu. E zato postoje i ovakvi blogovi da se makar i preko njih sazna. Neka je rahmet nasim Narodnim Herojima i neka im je lahka zemlja.

16.04.2006.

Hronologija rata 16-30. aprila

16. aprila:
1992.
- EZ u Lisabonu "snažno" osudio nasilje koje u BiH šire "različite paravojne grupe uz podršku regularnih snaga, posebno Jugoslovenske armije."
- Srpske snage upale u bosanskobrodsko selo Gornje Kolibe i izmasakrirale 11 tamošnjih Hrvata i Bošnjaka

1993.
- Mirovni posrednik EZ-a lord David Owen pozvao Zapad da počne selektivno bombardirati ceste i mostove kako bi se zaustavila opskrba srpskih snaga u BiH.
- Posebni izaslanik predsjednika Billa Clintona izjasnio se za ukidanje embarga na oružje, no takvoj se eventualnoj odluci protive Britanci.
-Stravičan pokolj u Ahmićima gdje su hrvatske snage etnicki ocistile cijelo selo pobivsi 117 civila, starosti od 1-70godina i unistili sve stambene i vjerske objekte u selu.

1994.
- Srbi su vjerojatno raketom 'zemlja-zrak' srušili jedan britanski zrakoplov iznad Goražda, koji je poletio s britanskog nosača zrakoplova 'Ark Royal' koji se nalazi u Jadranu. Pilot se, prema izvorima Pentagona, spasio iskakanjem.
- Od početka srpske ofenzive, 28. marta, u Goraždu poginulo 240 a ranjeno 934 osoba.

17. aprila:
1993.
- Prema Rezoluciji 819 Vijeća sigurnosti Srebrenica proglašena zaštićenom zonom.

1994.
- Iako je na Palama dogovoren prekid vatre, Srbi su tenkovima ušli u Goražde. Akashi "razočaran" Karadžićem, koji je pristao na prekid vatre i povlačenje teškog naoružanja, a napad na Goražde je nastavljen i tijekom noći.

18. aprila:
1992.
- Žestok napad na Sarajevo, koje se nalazi u potpunom okruženju. Ista je situacija i u Goraždu, u koje se ne može ni ući ni izaći.

1993.
- Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna Mate Boban potpisali zajedničko priopćenje prema kojemu Bošnjaci i Hrvati trebaju odmah prekinuti sva neprijateljstva.

1994.
- Svi hrvatski i muslimanski zatočenici bit će oslobođeni iduća tri dana, a obje strane zadržavaju po četvoricu osumnjičenih za ratne zločine. Prvi dan zamjene na mostarskom heliodromu oslobođena 153 Bošnjaka.

19. aprila:
1993.
- Unatoč potpisanom sporazumu između Izetbegovića i Bobana, borbe i dalje traju.

1995.
- Britanski list "The Guardian" izvijestio o zvjerstvima nad Hrvatima i Bošnjacima u Banjoj Luci nakon srpskih poraza na bojištu.

20. aprila:
1992.
- Srpske snage u selu Vijaka nedaleko Prnjavora ubile 6 Hrvata i Bošnjaka.

1993.
- Muslimanski vojnici iz Srebrenice počeli predavati oružje UNPROFOR-u.

1994.
- Predstavnik UN za civilne poslove Viktor Andrejev i predsjednik parlamenta bosanskih Srba Momčilo Krajišnik potpisali na Palama 'preliminarni' sporazum o trenutačnom prekidu vatre oko Goražda i raspoređivanju mirovnih snaga na tom području.
- Papa Ivan Pavao II pozvao sve strane na poštivanje obveza u vezi s Goraždom, te od njih zatražio da poštede stanovništvo daljnjih nepotrebnih patnji.

1995.
- Sarajevska zračna luka ponovo otvorena za zrakoplove s oznakom UN, nakon što je bila zatvorena zbog srpskog granatiranja.

21. aprila:
1992.
- Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović obratio se pučanstvu Sarajeva i pozvao ga na odbranu grada.

1993.
- Nova četnička ofenziva u sjeveroistočnoj Bosni - granatirana Tuzla.
- Američki predsjednik Bill Clinton usporedio srpsko etničko čišćenje s holokaustom.

1994.
- Srpske agresorske snage postavile ultimatum snagama Armije BiH u Goraždu, kojim se zahtijeva da se one potpuno povuku s desne obale Drine, a da na lijevoj obali mogu ostati samo u najužem dijelu grada u krugu od tri kilometra.

1995.
- Borci 14. divizije Prvog korpusa Armije BiH u silovitom protuudaru osvojili najviši vrh Treskavice, a na dometu tenkova sada su srpski položaji u Foči, Miljani, Kalinoviku i okolici Goražda.

22. aprila:
1993.

- Armija BiH ne prekida napade na HVO u selima oko Jablanice i Donje Rame.
- UN zahtijeva da se srpske snage u potpunosti pokore Rezoluciji 819, te da Hrvati i Bošnjaci prekinu sukobe u BiH. Američki predsjednik Bill Clinton još ne uspijeva postići suglasnost za vojnu akciju protiv Srba.

23. aprila:
1992.
- Branitelji Livna odbili tenkovski udar JNA i četnika.
- Zapaljena rafinerija u Bosanskom Brodu.
- Mostar u plamenu, granata pogodila desnu kulu na staromu mostu, a pogođena i zgrada Skupštine općine Mostar.

1994.
- I nakon ultimatuma NATO-a i stupanja na snagu prekida vatre, što ga je u petak 22 sata utanačio Yasushi Akashi sa Slobodanom Miloševićem, Karadžićem i Mladićem, Srbi nastavljaju granatirati Goražde.
- Rusija podržala ultimatum koji je NATO objavio bosanskim Srbima, a Kozirev ističe da zračni udari moraju biti koordinirani s UN i da ne smiju izaći iz okvira zaštite sigurnosne zone.

1995.
- Radovan Karadžić odbio razgovarati s predstavnicima UN-a, te izjavio kako će razmisliti hoće li biti obnovljen humanitarni zračni most za Sarajevo.
- Srpska vojska nastavila topničke napade oko Brčkog.

24. aprila:
1994.
- Posebni izaslanik UN Yasushi Akashi izjavio novinarima u Zagrebu da Srbi u Goraždu uglavnom poštuju ultimatum, te da nema potrebe za zračnim udarima. I vođa bosanskih Srba Karadžić izjavio u Beogradu da nema razloga za bombardiranje, jer Srbi u potpunosti poštuju sporazum sklopljen s UN u Beogradu.
- U srpskim bombardiranjima Goražda od početka ofenzive 29. marta poginulo 715 osoba a 1970 ih je ranjeno, objavila glasnogovornica UNCHR-a Sylvana Foa.

1995.
- Srpska vojska topovima napala civilne ciljeve na oslobođenom brčanskom području, a otvaraju i žestoku vatru na položaje HVO-a na Boderištu, kao i na položaje Armije BiH na Vranovači.
- Mađarski izvori, pozivajući se na neimenovane informatore iz UN-a, najavljuju veliku ofanzivu bosanskih Srba na Srebrenicu i Goražde po isteku primirja, za tjedan dana.

25. aprila:
1992.
- Ministri vanjskih poslova Austrije, Mađarske, Hrvatske i Slovenije poslali zahtjev Vijeću sigurnosti UN da zaustavi napade Srba na nezaštićena područja u BiH.

1993.
- Potpisan hrvatsko-muslimanski sporazum o prekidu sukoba u BiH.
- U Mostaru se stanje postupno normalizira - Armija BiH i HVO napustili sve prostore na desnoj obali Neretve.
- HVO napustio Travnik.
- Zemlje EZ-a više ne isključuju mogućnost zračnih napada na srpske snage u BiH, ali su protiv naoružavanja Muslimana.

1994.
- Dok je Srba postojat će tri srpske države - Srbija, 'Republika Srpska' i 'Republika srpska krajina', izjavio Milan Martić na komemorativnom skupu u Jasenovcu, kome su, među ostalima, prisustvovali iz Beograda Buba Morina, Klara Mandić, Borislav Mikelić, a umjesto očekivanog patrijarha Pavla stigao je episkop slavonski Lukijan.

26. aprila:
1993.
- Nakon potpisanog mira između Hrvata i Bošnjaka, stanje u Vitezu polako se normalizira.
- Umjesto politike mira, Srbi izabrali rat i Beograd ne može očekivati podršku Moskve - izjavio ruski ministar inozemnih poslova A. Kozirev.

1995.
- Na zaštićeno bihaćko područje proteklog dana i noći Srbi ispalili 15 granata, od kojih je deset pogodilo samo središte grada, a prema izvješćima UNPROFOR-a teže je ranjeno dvoje civila.
-Peti korpus Armije BiH oštetio je radarska postrojenja na planini Plješevici.
- Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije počeo u Den Haagu prvo suđenje preslušavanjem bosanskog Srbina Dušana Tadića, čuvara u koncentracijskom logoru u Omarskoj.

27. aprila:
1992.
- Turističke agencije iz Srbije organiziraju obilaske razrušenog Vukovara kako bi "turistima" pokazali što su "ustaše učinile ovom srpskom gradu."
- Topništvo JNA neprekidno tuče po svim dijelovima Mostara.

1994.
- Posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a Yasushi Akashi smatra da zračni napadi oko Goražda trenutačno nisu potrebni jer su snage bosanskih Srba povukle teško naoružanje izvan zone isključenja 20 kilometara oko grada, objavljeno u priopćenju UNPROFOR-a u Zagrebu.

1995.
- Odjel za informiranje Političke uprave Ministarstva obrane HR Herceg Bosne priopćilo da su pripadnici 108. brigade HVO-a, zajedno s pripadnicima 215. i 211. brigade Armije BiH, u silovitom protunapadu potisnuli srpsku vojsku s ulaza u Boderište i Vranovaču.

1996.
- Rat u BiH mogao je biti završen 17 mjeseci ranije, da vodeći djelatnici UN-a Boutros Ghali i Yasushi Akashi nisu minirali namjeru glavnog tajnik NATO-a Manfreda Wörnera - objavio bivši glasnogovornik UN-a u Zagrebu Michael Williams.

28. aprila:
1993.
- Velika Kladuša izložena snažnim napadima srpskog topništva.
- Srbi u Bosni zaprijetili su da će bombardirati britanske trupe UNPROFOR-a u središnjoj Bosni u slučaju zračnog napada NATO-a.

30. aprila:
1992.
- Neprekidna paljba po Bosanskom Brodu i Derventi, napadnuto Orašje, dramatično u Odžaku.
- Golema razaranja u Mostaru, JNA osvojila relejnu stanicu na Veležu, te se na prvom programu TV Sarajevo počeo emitirati prvi program beogradske televizije.
- Štab TO BiH naredio svim stanovnicima Republike i Štabovima TO da se suprotstave JNA.

1993.
- Ruski parlament naredio predstavniku Rusije pri Vijeću sigurnosti UN da stavi veto na svaku rezoluciju o vojnoj intervenciji u Bosni i Hercegovini.

1994.
- Parlamentarci iz više desetaka zemalja sa svih kontinenata okupljeni u Europskom parlamentu u Bruxellesu uputili apel svjetskoj javnosti da se zaustavi srpski agresor u Bosni i da se žrtvama agresije ukine embargo na oružje.

15.04.2006.

15.april 1992.godine DAN ARMIJE RBIH

"Licite na narod iz koga potjecete. Potrudite se da licite na taj narod. Taj narod nešto voli, a nešto ne voli. Volite ono što on voli, ne volite ono što on ne voli, pa cete liciti na taj narod. Taj narod je hrabar. Taj narod je pametan. Ne treba vas biti sramota da licite na taj narod, pa makar dijelili s njime, možda, i neke mahane. Jer, nije naš narod savršen, jer nema savršenog. Ali ne treba bježati od toga. Licite na taj narod."
"Mi cemo pobijediti ako nas bude pratio glas vojske koja ne ubija žene i djecu. Ako to ne bude slucaj, onda ce se sve pretvoriti u jedan krvavi koloplet triju vojski koja jedna drugu goni, gdje su svi isti. Mi se moramo izdvojiti i biti drukciji. Tako cemo pobijediti? Usprkos svemu!"
'Velikim Bogom se kunemo da robovi biti necemo!" 12.1.1994. (Alija Izetbegovic)

Cestitke svim pripadnicima Armije RBiH dan njihovog nastanka, dan kada su odlucili odbraniti svoje i nase domove, narod, drzavu, dan kada su odlucili slijediti dobro, a ne zlo. Naravno uvijek se trebamo i sjetiti onih koji nisu vise sa nama tu, neka je rahmet i pokoj dusi svima koji ste dali svoje mlade zivote za domovinu R Bosnu i Hercegovinu.

SRETAN VAM SVIMA15. APRIL DAN ARMIJE RBIH

11.04.2006.

''Oni'' traze istinu

SARAJEVO - Više od 50 članova porodica Srba nestalih u Sarajevu tokom proteklog rata juče se okupilo ispred zgrade Vlade Federacije BiH tražeći istinu o sudbini njihovih najmilijih.

Članovi udruženja s područja RS pred zgradom federalne vlade u Sarajevu juče su iskazali i mirni protest zbog neispunjenog obećanja premijera FBiH Ahmeta Hadžipašića da će do 31. marta ove godine formirati komisiju za utvrđivanje istine o svim nestalim osobama s područja 10 prijeratnih opština na području Sarajeva.

"Porodice su vjerovale da će im pomoći jer su zahtjevi bili isključivo humanitarne prirode. Mi ne pitamo kako su ubijeni nego samo gdje su njihova tijela, ali sada vidimo da je vlast u 2006. godini ista kao i ona iz 1992. godine", rekla je Mirjana Simanić, predsjednica Udruženja porodica nestalih osoba iz Istočnog Sarajeva.

Ocijenila je da su njihovi najbliži nestali "samo zato što su bili Srbi i zbog kriminalaca koje su vlasti postavile na odgovorne pozicije". Ustvrdila je da porodice nestalih znaju da su u Sarajevu u proteklom ratu postojali logori, zatvori, javne kuće, da je rijeka Miljacka nosila tijela ubijenih Srba, te da se zna boja kamiona kojima su tijela ubijenih odvlačili na smetljište i perionice u kojima su ti kamioni čišćeni.

"Nekome smeta istina o stradanju srpskog naroda i sve se želi podvesti pod pojedinačne slučajeve, a mi znamo da su postojale jame u koje su bacani ubijeni", rekla je Simanićeva, dodajući da porodice nestalih Srba neće odustati od zahtjeva za formiranje komisije.

Radenka Bjelica traži tijelo sina Đorđa, koji je imao 20 godina kada je ubijen na transporteru u aprilu 1992. godine, u ratnoj akciji između Nedžarića i Kotorca.

Mila Starčević kaže da traži sina Sinišu, koji je u junu 1992. godine odveden iz naselja Kobilja glava u kasarnu "Viktor Bubanj", ali niko ne zna šta je s njim i gdje je njegovo tijelo.

Nakon okupljanja ispred zgrade Vlade FBiH porodice nestalih su otišle na sarajevsko groblje "Lav" i položile vijenac na mjesto gdje je vršeno iskopavanje na osnovu informacija da se tu nalazi masovna grobnica ubijenih Srba.

"Na parceli Z1 našli smo 240 tijela na dubini od 3,70 metara. Bila su prekrivena krstovima sa starog austrijskog groblja i kovčezima sa tijelima beba umrlih u bolnici, a neka tijela su zakopana zajedno sa krevetima iz bolnice", rekao je Slobodan Škrba iz Kancelarije za traženje nestalih u RS, napominjući da bi za njega najveći uspjeh bio kada bi saznao šta je s tijelima koja su vještačili neki od najuglednijih sudija iz Sarajeva poput Amira Jaganjca, Salema Mise i drugih.

Jučerašnji skup bio je izuzetno dobro obezbijeđen policajcima MUP-a Kantona Sarajevo.

Izvor: Nezavisne novine


Pazi bogati oni traze istinu neku, obratite paznju samo na tekst:

Ocijenila je da su njihovi najbliži nestali "samo zato što su bili Srbi i zbog kriminalaca koje su vlasti postavile na odgovorne pozicije".

a kasnije druga dodaje, da je njen sin Đorđe ubijen na transportetu u ratnoj akciji kod Nedzarica.

Pa ko je ovdje lud?!

Dalje navode da su nasli na jednoj parceli 240tijela, a dubine samo 3-4metra, pa jebote jel neko zna sta znaci 240ljudi poredati jedno na drugo i to da su neka tijela bila sahranjena zajedno sa krevetima, pa dubina bi trebala biti najmanje 15-20metara. Haha cuj sa krevetima, pa hajde samo logikom da gledamo ko bi uzeo i krevet(spominje se cak mnozina, znaci vise kreveta) stavljao u raku zajedno sa tijelima.

Pa ko je ovdje lud?!

Pa dokad ce vise srati o tih hiljade i hiljade ubijenih Srba u Sarajevu, pa hajde nadjite vise ta tijela, eto vam kopajte gdje stignete, prekopajte cijelo Sarajevo ako treba, ali sto lazete i sto pravite sprdnju od broja zaista nevino nastradalih. Ako ko nije upoznat do sada je registrovano 266 nestalih osoba srpske nacionalnosti na prostoru cijelog Sarajeva i to nije izvor sa nase strane, jer je taj glasio oko 160, nego rezultati 'Crvenog krsta/kriza' koji je prikupljao te informacije. Neko ce reci i to je puno, ali u gradu koji je bio pod opsadom preko 1000dana u kojem je zivjelo preko 50.000Srba(sigurno i vise, ali eto) nestalo samo 266 nije ni 1%. I koliko je toga bilo zbog kriminala i pljacke, a ne zbog nacionalistickih pobuda, pa mnogi su i Bosnjaci maltretirani pa i ubijani od strane istih ti kriminalaca.

I jos na protestu nosaju srpsku zastavu, sramota, hvala Bogu sto se ne zadesih gore u tom trenutku, jer ne znam kako bih istrpio. Steta samo sto se nije nasao neko da onu skupinicu cetnika malo razbuca, onako momacki.

08.04.2006.

NE BOJ SE SINE...

Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Draganova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer mrča moraš biti. Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oči majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muči. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze očima mojim, dok sam gledala dijete moje, kako mučki, kukavički ubija pogan tvoja. Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio. Pred očima mojim padalo je moje dijete dok ga je tvoj sin Mrčo, hijena ljudska nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijeće bosansko. Nijemo usnama šapćem, slici govorim: „Ne boj se sine, majka je s tobom i Bog je s tobom. On sve vidi i sve čuje". Nije bilo mog sina strah, Mrčo, ni glasa pustio nije, ni klečao, ni jec’o, ni molio nije. Nemoćan bio, mnogo jači i viši i ponosniji, od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrčo, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.
„Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno. Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Gospođa, hanumica do vijeka da mi budeš".
„Ne brini, sine, kupiće meni mašinu ljudi, mogu ja i ‘vako. Rano moja, radosti majkina. Ko će majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu proučiti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijeće mirisno, djeco naša. Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašče dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeća, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju čekaš i dočekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dični heroj i ponos moj." „Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti", nečujno šapću drhtave usne. Plavi čuperak na čelo pada, mirisno od čistog znoja,
Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oči gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si čuo psa da laje, da te čeka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuće klokoće tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gađao drugove svoje? Je li mirisna ko trava čaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uči, Bogu se moli. Majko, mene je ipak, malo strah. Miču hladne usne, plavog laneta mog. "Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pčela kada ubode. Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetululah. Boli sine, boli i majku. Šehade ućim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj. Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu mom, sinovima našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ići i kleti.
Kibleta moja svuda biće gdje raste cvijeće naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neću da umirem. Hoću gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili ti si moćan, jedini naš sudija i svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, ti slamaš polako.
Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoj mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake? Ne boj se sine, tu je majka. Radost si moja bio. Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče:"Biće to heroj, babin, Bosanac pravi". Pa prvi zubić ko u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina. Ne boj se sine, Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća i jača, snažnija i ponosnija, no ti Mrčo što si. Ja nemam sina, al obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraz.
Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jadova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.
Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.
“Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, fatihu uči, to mi prija i sladi”
Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh s lica. Živa je sine i živjeće za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica.


Majka

06.04.2006.

6.april












Sretan vam dan oslobodjenja Sarajeva od fasistickih snaga i njihovih domacih pomagaca!

Na danasnji dan:

•1945, hrabra NOV i Partizanske jedinice su im jebale kevu.
•1992, Dragan Vikic i patriotske snage su im jebale mater.

Prozor nece pasti a bogami ni Sarajevo.

Neka je rahmet i pokoj dusi svim palim borcima za oslobodjenje ovoga grada koji nisu izdali sebe, svoje sugradjane i svoj grad.

SMRT AGRESORIMA OVOGA GRADA

04.04.2006.

Karadžić: "muslimani ce nestati za mjesec"

- Sarajevo će pasti za jedan dan, bit će 500.000 mrtvih, a muslimani će nestati za mjesec. Oni će biti izbrisani s lica zemlje - rečenice su koje su jučer u više navrata čule sudije Međunarodnog suda pravde u Hagu, tokom četvrtog dana rasprave po tužbi BiH protiv SCG za genocid.
Izgovorio ih je Radovan Karadžić tokom razgovora sa Slobodanom Miloševićem pred kraj 1991. godine. Nakon toga, Milošević je svojim podređenima poslao uputu "da ne stoje na putu Karadžiću".
I tokom izlaganja Lore Douban (Laura Dauban), te istupa profesorice Brigit Štern (Brigitte Stern) i profesora Tomasa Frenka (Thomas Franck), prezentirani su dokazi o tome da je Beograd svjesno i planirano stajao iza zločina genocida koji je izvršen u BiH.
Douban je detaljno prezentirala recept etničkog čišćenja koji je proveden na područjima koja su okupirali bosanski Srbi. Najprije bi JNA zaposjela pozicije ili proglasila vojnu upravu u gradu, a onda bi vlast i teritoriju preuzele srpske snage praćene "dobrovoljcima" iz Srbije. Nesrpsko stanovništvo proganjano je, zatvarano, mučeno i ubijano, a nesrpski objekti, posebno oni od kulturne, historijske ili vjerske vrijednosti, uništavani.
Na primjerima općina u Bosanskoj krajini, Posavini ili u Podrinju, ona je pokazivala ulogu i utjecaj Beograda na zločine koji su počinjeni. Douban je, nadalje, citirala i jedan razgovor čelnika srpskih snaga iz Vlasenice koji je Karadžiću krajem 1991. godine prijavio da pod svojom komandom ima 600 naoružanih dobrovoljaca koje je opremila i obučila JNA. JNA je bila ta koja je s dvije jedinice iz sastava Užičkog i Novosadskog korpusa ušla u Vlasenicu i okupirala grad.
- Vlasti SR Jugoslavije stajale su iza aktivnosti ne samo JNA, već i Srba u BiH. Oni nikada nisu osudili nijedan zločin koji su počinile jedinice pod njenom komandom - istakla je Douban.
Govoreći o "dobrovoljcima" koji su iz Srbije operirali po BiH, ona je posebno navela "arkanovce" i jedinicu pod komandom Kapetana Dragana.
Štern je govorila o sistematskom silovanju žena, ali i muškaraca u koncentracionim logorima. Citirala je i izvještaj Tadeuša Mazovjeckog (Tadeusz Mazowiecki) po kome je silovano najmanje 12.000 žena i djevojčica. Neke od silovanih bile su stare između četiri i sedam godina ili starice od preko 80 godina.
- Često su silovanja vodila u smrt, kao i odbijanja da se učestvuje u njima. Žene su sistematski silovane, držane u izolaciji dok ne zatrudne i trudnoća ne odmakne toliko daleko da je abortus nemoguć. One su prema fetusu imale osjećaj gađenja, nazivale su ga "to" ili "ta stvar" i često govorile da bi više voljele da imaju tumor nego "to". Ne bih voljela da se ikada ijednoj od žena desi ono što se dešavalo Bošnjakinjama 1992. i 1993. godine - kazala je prof. Štern.
Ona je navela više presuda iz Tribunala za počinjene ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, te Ruande, u kojima se silovanje kvalificira kao ratni i zločin genocida. Štern je istakla da je Beograd znao i stajao iza aktivnosti etničkog čišćenja, da ih nije osuđivao već, naprotiv, stimulirao i da je posebno bio blagonaklon prema sistematskom silovanju žena. Kazala je da su i muškarci bili izloženi seksualnom mučenju. Navela je primjere da su ljudi tjerani da jedni drugima odgrizu spolne organe, da međusobno opće članovi jedne porodice ili da siluju druge djevojčice i žene. Dodala je da francuski eksperti silovanje zovu još i ubistvo duše.
- Silovanja u BiH uklapaju se u definiciju genocida jer se radi o svjesnom uništavanju duše i tijela žrtve. Žrtva je najčešće silovana pred drugima, povrijeđena je, ne želi zanijeti ili se oženiti, povlači se u sebe ili je sredina ne prihvata. Čest izlaz iz tog stanja je smrt - kazala je Štern.
Profesor Tomas Frenk istakao je da je genocid bio jasna i planirana namjera vlasti Srbije i Crne Gore i da je u to ime počinjen svaki zločin nad nesrbima u BiH.
S tim ciljem provođeno je i etničko čišćenje, a zvjerstva koja su rađena imala su samo cilj da osvojene teritorije budu kompaktne i očišćene od nesrba. Do temelja su rušeni objekti koji bi podsjećali na prisustvo nesrba, a nekada su i sami temelji kopani i tragovi zatirani, uništavane su škole, biblioteke...

01.04.2006.

Hronologija rata 1-15. aprila

1.april:
1992.
- Nakon napada četnika na Bijeljinu, Bosnjaci podigli barikade na izlazima iz grada i započeli ulične borbe protiv paravojske iz Srbije.
- Skupština u Beogradu, većinom glasova, odbila prijedlog da se po hitnom postupku razmatra razoružanje paravojnih formacija u Srbiji. Ministar policije Zoran Sokolović, naime, tvrdi da u Srbiji nema paravojnih formacija.

1993.
- Počelo suđenje na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu - Srbija optužena za genocid.
- Vijeće sigurnosti osnažilo zabranu letenje nad BiH stavivši ju pod strogi nadzor oko 100 NATO zrakoplova.

1995.
- U Sarajevskom sjedištu zaštitnih snaga priopćeno da su postrojbe Fikreta Abdića i Srba iz okupiranih dijelova Hrvatske izvele jači pješački napad prema položajima Armije BiH istočno od Velike Kladuše, ali crtu razdvajanja nisu uspjeli pomaknuti.

2.april:
1992.
- Bijeljina na udaru srpskih paravojski - arkanovaca i šešeljevaca.

1993.
- U Travniku dogovor čelnika civilnih vlasti, predstavnika HVO-a i Armije BiH da političke stranke, civilne vlasti i vojne postrojbe počnu stvarati zajedničko zapovjedništvo.

1995.
- Vlasti bosanskih Srba na Palama odbile dopustiti prelazak osam od 17 planiranih konvoja UNPROFOR-a, koji su trebali opskrbiti "plave kacige" u različitim dijelovima BiH.

3.april:
1992.
- Masakr u bijeljinskoj džamiji. Tuzla, Brčko, i drugi gradovi sjeveroistočne Bosne opkoljeni srpskom armijom.
- Četnici preuzeli vlast u središtu Bosanske Krajine - kaos u Banja Luci.

1993.
- Samoproglašeni parlament Srba u BiH odbacio na zasjedanju u Bileći Vance-Owenov mirovni plan.

11.april
1992.
- EZ uputila poziv za trenutačni prekid vatre u BiH, te ponovno izrazila čvrstu potporu načelu teritorijalnog integriteta BiH.
- Zbog pokolja u Bijeljini i Foči, Murat Šabanović i grupa Bošnjaka prijete miniranjem višegradske hidrocentrale na Drini.
- Područje općine Mostar neprekidno pod jakom paljbom VBR-a (višecjevnih bacača raketa) JNA.
- Srpski teritorijalci zauzeli objekte hidrocentrala Mostar i Salakovac na Neretvi.

1993.
- NATO započeo akciju zaštite bosansko-hercegovačkog zračnog prostora.

1994.
- Danas su, po drugi puta u 24 sata, zračne snage NATO-a bombardirale srpske položaje kod Goražda, a gađana je skupina srpskih oklopnih vozila, od kojih su tri uništena.

12.april:
1992.
- Papa Ivan Pavao II uputio apel za mir u BiH i tom prilikom pozvao sve da se "pridruže apelu vjerničkih vlasti u toj republici", istakavši da je posrijedi zajednički poziv muslimanskih, katoličkih i pravoslavnih dužnosnika.
- Srbi oteli i peti od sedam bosansko-hercegovačkih TV-releja - onaj na Majevici.

1993.
- Papa na Uskrs poručio svjetskim vođama da zaustave rat u BiH.
- Plan Vance i Owena u potpunosti je neprihvatljiv za Srbe, jer to je biološka prijetnja za europski teritorij - izjavio Željko Simić, Miloševićev savjetnik.

1994.
- U Goraždu su od 29. marta, kad su Srbi krenuli u napad na grad, poginule ukupno 182 osobe, a 747 ih je ranjeno, priopćio glasnogovornik UNCHR-a u Zagrebu Peter Kessler.

1995.
- U Mostaru otvoren viseći most, koji su inženjerci španjolskog bataljuna UNPROFOR-a postavili na mjestu bivšeg starog mosta.

13.april:
1992.
- Sarajevo pod kišom granata, Foča u plamenu. Srpski teritorijalci zaposjeli naftni terminal Blažuj u općini Ilidža, pa je Sarajevu obustavljena svaka isporuka nafte.

1993.
- Pod pritiskom Moskve i Washingtona, Vijeće sigurnosti odgodilo glasovanje o rezoluciji kojom bi se nametnule jače sankcije SR Jugoslaviji.

14.april:
1992.
- Ulični sukobi branitelja Mostara i JNA.
- Četnici i JNA granatama napali Neum.
- Predsjednik Srpske demokratske stranke BiH Radovan Karadžić traži 75 posto teritorija BiH za tzv. republiku srpsku.

1993.
- Sukobi ArmijeBiH i HVO-a u Konjicu i Jablanici
- Nesvrstane zemlje, članice Vijeća sigurnosti UN, zauzele se za pooštrenje sankcija protiv "SRJ".

1994.
- Srpske vlasti u Sarajevu zadržale i odvele u nepoznato 15 kanadskih vojnika i tri vojna promatrača UN-a, priopćio glasnogovornik UNPROFOR-a u Zagrebu Mathew Nerzig. Na području koje kontroliraju bosanski Srbi sada je zadržano ukupno 155 'plavih kaciga'.

15.april:
1992.
- SAD zaprijetile da će oduzeti međunarodni legitimitet Srbiji, isključujući je tako iz međunarodne zajednice, ako ne prestane s napadima na BiH do 29. aprila.
- Predsjedništvo BiH donijelo odluku da se svi naoružani pojedinci i grupe moraju prijaviti i pripojiti Teritorijalnoj obrani BiH, ili će se smatrati paravojnim jedinicama.

1993.
- Rumunjska, prevozeći naftu brodovima u Srbiju, krši međunarodni embargo.
- Glavni tajnik UN Boutros Ghali pozvao srpske snage da odmah prekinu napade na Srebrenicu.

1994.
- Agencija AP javlja da su Srbi zauzeli sve strategijske tačke oko Goražda. Glasnogovornik UNPROFOR-a u Sarajevu bojnik Dacre Holloway potvrđuje, da je grad 'gotovo pao' u njihove ruke. 'Liječnici bez granica' iz Goražda javljaju da Srbe od bolnice dijeli još samo 500 metara.

.....

free stats