Patriotski blog ''BOSNAE''

Bosna da prostiš jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i k'tomu još da prostiš prkosna od sna

29.05.2006.

Otcijepi se...ako mozes

Dugo me nije bilo na blogu, imao sam previse obaveza tako da se nisam mogao cesce javljati, ali evo dogadjaji ovih zadnjih dana ponukali su me da napisem neko svoje vidjenje svega.

Kao sto vecina zna Srbi po ko zna koji put u 'rs' traze nekakav referendum za izdvajanje, iz kako oni kazu nametnute BiH, pa neka nevladina organizacija kao prikuplja potpise, a sve je to pocelo nakon sto je Dodik, inace predsjednik 'najdemokratske'(al u kurcu) stranke u 'rs' SNSD-a, izjavio da bi narod u rs trebao dobiti priliku, kao i na Kosovu, da kaze da li zele nezavisnost, odnosno odvajanje iz drzave u ciji sastav ulaze. Iako je sve to ionako zakuhavanje pred izbore(zvuci poznato a?), jer valja navuci narod da glasa za tebe i novi mandat od 4 godine, a najlakse je to uciniti preko nacionalne svijesti naroda u Bosni. Ipak ako zanemarimo tu cinjenicu kao i cinjenicu da 'rs' nikad nije imala drzavnopravni okvir, niti ima pravne mogucnosti za legalno raspisivanje referenduma i ako gledamo neovisno taj referendum, moje misljenje je da ga ja podrzavam!
E sad sto? Pa iz vise razloga:

Prvo, licno smatram da 'rs' nikad nece nestati mirnim putem, to su samo ublehe glupih Bosnjaka i njihovih politickih lidera koji ih navlace preko tog faktora da dobiju jeftine politicke poene, a narod ko narod vjeruje u svasta. Prema tome sami referendum sigurno bi izazvao nove sukobe i prvu mogucnost da 'rs' nestane onako kako je i nastala.

Drugo, iako ne volim i ne prizeljkujem rat da neko ne pomisli, ali ako ga zele imace ga i daleko od toga da ce dobiti dio Bosne koji nije njihov, a prisvojili su ga genocidom, bez ispaljenog metka.

Trece situacija je danas malo drugacija nego prije 14-15 godina. Sada imamo dosta naoruzanja, za razliku od nekog prijasnjeg vremena kada smo cijelo vrijeme rata imali embargo na oruzje, za razliku od agresora. Dakle odmah je situacija drugacija.

Cetvrto, Sarajevo kao glavni grad vise nije u okruzenju, prema tome dosta manje i vojske i oruzja(prije se veliki kapacitet naoruzanja i vojske morao koristiti ovdje, da ne padne glavni grad, jer bi time prakticki pala i drzava) bi se koristilo samo na ovome podrucju osim prema Lukavici i Palama, a time bi se otvarali i jacali mnogi frontovi na drugim podrucjima. Zamislite kako bi sad bilo Lukavici i tom 'istocnom dijelu' Sarajeva, slicno kao sto je bilo nama '92-e. Nema sumnje da bi brzo ovladali tim podrucjem. Osim Sarajeva i drugi gradovi na isti nacin nisu vise u okruzenju srpskih cijevi, kao sto je recimo Bihac, Maglaj, Jajce, itd. Dakle sada imamo nekakvu ravniju liniju borbe i vise frontalne borbe 'prsa u prsa'.

Peto i mozda i najvaznije, njima iza ledja nije vise 'srpska pozadina' odnosno tzv. 'sao krajina', nego Republika Hrvatska, koja bi sigurno cvrsto stala na granice za svaki slucaj srpske neke pobune prema njima iako nema sanse za tim, jer su Hrvati ipak jaci. Takodjer morali bi cuvati svoja hrvatska sela u Posavini Bosne oko Orasja i slicno, dok bi nase snage sa juga prakticki omogucili da prekinu konacno taj koridor kod Brckog(samo par kilometara). Cak se ne mora skroz ni prekidati nego ostaviti mali dio za prolaz i drzati pod paljbom. E sad zamislite sta bi to znacilo po 'rs'. Bili bi ustvari odsjeceni na jednom dijelu Bosne okruzene sa svih strana sto bi i psiholoski djelovalo lose po njih.

Sesto, proglasiti gradjanski rat i pozvati mirovne posmatrace na granicu Bosne i Srbije da nadgledaje da se Srbija ne ukljuci sa svim snagama u rat. Ovo prije svega ne zbog toga sto se neko boji Srbije, nego sto bi u tom slucaju bila i po strance legalno priznata agresija jedne na drugu drzavu sto bi rezultiralo da djeluju na agresora onako kako pise u Zenevskoj konvenciji. Bosnjaci Sandzaka bi vjerovatno u tom slucaju bili u vecoj opasnosti, prema tome i njih pripremiti za eventualnu odbranu od srpskih cetnika.

Sedmo, polako ali sigurno zauzimati taj zapadni dio 'rs' u kojem se nalazi i Banja Luka, pa stati cvrsto na istocne granice koje bi sigurno ojacale sa njihove strane.

Osmo, sa Hrvatima sklopiti dogovor bez sukoba uz kompromis i prema njima, a preko njihove teritorije imati mogucnost dovlacenja naoruzanja. Ne sumnjam da bi nam pomogli prije nego Srbima, ipak nije ovo danas ona prijasnja Tudjmanova politika i Tudjmanova Hrvatska

Deveto, nakon zauzimanja zapadnog dijela, maksimalno nagrnuti na istocni i pokusati doci do Drine.

Deseto, pa vidjecemo dokle...ako hocete belaj.

Daj Boze da ne bude vise rata ovdje, ali to ne zavisi samo od nas, Bogami mi ga nismo zeljeli ni 1992.god. a dobili smo ga, jer smo se morali braniti od srpskocrnogorske cetnicke najezde. I ovaj put ovo nije prizivanje rata, ovo je samo jedna opomena ako budemo uvuceni u rat, jer djaba ako mi ne zelimo rat, a oni zele (upravo time sto cijepaju drzavu), mi cemo se morati braniti i konacno dobiti pravu priliku da ukinemo ono sto i koci ovu drzavu u njenom napretku.

SISAJ srbijo, SISAJ 'rs'!

16.05.2006.

Hronologija rata 16-31. maja

16. maja
1992.
- JNA napustila Tuzlu.

17. maja
1992.
- Na Mostar palo preko 28.000 granata ispaljenih s položaja JNA i srpskih terorista.

1993.
- Ratko Mladić izjavio kako će "bombardirati London" ako Zapad intervenira u BiH.

1995.
- Srbi započeli silovit tenkovsko-pješački napad na središnjem dijelu oraško-šamačkog bojišta oko Oštre Luke.

18. maja
1992.
- Iz Sarajeva, opsjednutog od "srpskih snaga", "plave kacige" preselile u Beograd.

1994.
- Nastavljajući etničko čišćenje u banjalučkoj regiji, Srbi protjerali još 250 Hrvata i Bošnjaka.

19. maja
1996.
- Vodstvo britanske Konzervativne stranke optuženo je, prema pisanju "The Sunday Timesa", da je u tajnosti primalo novčane donacije od Srba od 1992. do 1994. godine.

21. maja

1994.
- Srbi se nisu povukli iz zone od 3 km od središta Sarajeva, već su svoje vojnike preobukli u policijske odore, izjavio glasnogovornik Mirovnih snaga Rob Annink.

1995.
- Na bihaćkom području traju žestoke borbe branitelja sa srpskim postrojbama.

22. maja
1992.
- Vođa srpskih terorista u BiH Radovan Karadžić insistira na podjeli Sarajeva.

1995.
- Banjalučki biskup dr. Franjo Komarica šesti dan štrajka glađu zbog stalnog terora srpskih ekstremista nad nesrpskim pučanstvom, ubijanja nedužnih civila, svećenika, te nezainteresiranosti međunarodne zajednice za sprečavanje terora i progona.

23. maja
1992.
- Srpske snage i JNA po prvi puta napali Bihać.

1994.
- U Mostaru počela provedba sporazuma o prelasku civila iz jednog u drugi dio grada - preko nadzorne točke u središte grada dvjesto civila otišlo u posjet rodbini na lijevoj i desnoj obali Neretve.

24. maja
1992.
- Počelo iseljenje JNA iz sarajevskih kasarni.

1993.
- Američki senatori Dole i Moynihan oštro optužuju "Washingtonski plan", kojim je "ozakonjen genocid u BiH".

25. maja
1992.
- Američki ministar vanjskih poslova James Baker usporedio današnju Srbiju s Hitlerovom Njemačkom.

1993.
- Srpsko topništvo napada već pet dana Maglaj na sjeveru Bosne, u kojem je trenutačno 32.000 ljudi, od čega 12.000 izbjeglica.

1994.
- Zapovjednik UNPROFOR-a za BiH Michael Rose ocijenio pred izaslanstvom NATO-a da je rat u BiH dosegao mrtvu točku i da muslimanske snage nemaju izgleda postići odlučujuću pobjedu.

1995.
- Banjalučki biskup Franjo Komarica prekinuo štrajk glađu.
- Šest lovaca-bombardera iz sastava zračne flote NATO-a bombardiralo srpske položaje blizu Pala - "pogođen je samo jedan cilj, što treba biti znak opomene", izjavio zapovjednik južnog krila NATO-a u Napulju, američki admiral Leigton Smith.

26. maja
1992.
- Unatoč brojnim pregledima srpskih carinika, izvjestitelji "Liberationa", "Figaroa" i "AFP-a" uspjeli prokrijumčariti film sa snimkama masakra 29 Muslimana u Novoj Kasabi.
- Bombardirano sarajevsko porodilište.

1993.
- Vijeće sigurnosti donijelo Rezoluciju 827, kojom uspostavlja Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

1995.
- Zrakoplovi NATO-a ponovno bombardirali srpska skladišta oružja i streljiva u Jahorinskom potoku blizu Pala, nakon što su Srbi prekršili i drugi ultimatum koji im je postavio zapovjednik zaštitnih snaga general Rupert Smith. Srbi, za odmazdu, ponovno bombardirali civilne ciljeve u Sarajevu.

27. maja
1992.
- U Lisabonu prekinuta Mirovna konferencija o BiH, jer se bosanska delegacija povukla zbog srpskog bombardiranja Sarajeva.
- Od srpskih granata u Sarajevu poginulo i ranjeno više desetaka građana.

1993.
- Francuska i Britanija spriječile aktivnije uključivanje NATO-a u rješavanje bosanske krize - zauzvrat, Turci i Nijemci odbili poduprijeti "Washingtonski plan".

28. maja
1993.
- Srbi topništvom napali Mostar.

29. maja
1995.
- Bosanski Srbi srušili helikopter u kojem se nalazio ministar vanjskih poslova BiH Irfan Ljubijankić. Poginuli svi putnici i posada helikoptera.

30. maja
1992.
- Bosanski Srbi izveli oružani napad na Hrvate i Bošnjake grada Prijedora. Ubili više stotina ljudi, a nekoliko tisuća zatvorili u koncentracijske logore Keraterm, Trnopolje i Omarsku.
- Sarajevo: napadnuta bolnica "Koševo".
- U Mostaru srpsko topništvo srušilo Titov most.

1994.
- Tuzlanska zračna luka Dubrave, koju nadzire UNPROFOR, bombardirana od strane Srba upravo u trenutku kad je trebao sletjeti zrakoplov čiji let osigurava UNPROFOR.
- Karadžić: Bosanski Srbi će pristati na podjelu 51:49 posto u korist Bošnjaka i Hrvata, ali uz uvjet da dobiju Sarajevo i Tuzlu.
- Bosanski Srbi napali Bugojno i Travnik.

31. maja
1992.
- HVO 'oslobodio' grad i općinu Modriča.
- Postrojbe HVO-a ušle u grad Stolac.

10.05.2006.

I "ljiljani" su se borili protiv fašizma

Avaz 10.5.2006:

Veliko druženje heroja odbrane BiH
Obilježavanjem Dana "zlatnih ljiljana", jučer je u Sarajevu održano tradicionalno druženje dobitnika najviših ratnih priznanja. Oko hiljadu dobitnika ratnih priznanja i članova šehidskih porodica iz svih krajeva BiH okupilo se u glavnom gradu.
- Danas smo ovdje i kako bismo obilježili Dan pobjede nad fašizmom, jer smo se i mi borili protiv fašizma. Nadam se da će generacije koje dolaze sačuvati vrijednosti za koje smo se borili - kazao je za "Dnevni avaz" Dževad Rađo, predsjednik Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja FBiH.

Bosanske gazije

Bosanske gazije nisu zaboravile ni svoje saborce koji su dali živote za BiH. Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe na grobljima "Lav" i "Stadion", uputili su se na šehidsko mezarje "Kovači". Tamo je heroje odbrane Bosne i Hercegovine dočekao reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Zajedno su proučili dovu za duše šehida i poginulih boraca, kao i Fatihu za rahmetli Aliju Izetbegovića, ratnog komandanta i predsjednika Predsjedništva RBiH.
- Nemojmo se odricati slobode za koju su živote dali bosanski sinovi. Imam osjećaj da neki posustaju. Mi muslimani ne smijemo očajavati. Trebamo se boriti, a Allah oprašta grijehe. Čuvajte tradiciju "zlatnih ljiljana". Bez obzira na to kakvi nam se simboli nudili, nama nikad niko neće moći izbrisati sjećanje na "ljiljan" iz ratnih godina. Mi na to imamo pravo i imamo obavezu da čuvamo to sjećanje. "Zlatni ljiljani" su naš simbol. Oni će ostati ugravirani u našem srcu i dušama, a "ljiljani" se nalaze i u haremu Kabe u Meki - kazao je ef. Cerić, dodajući da je Rijaset IZ BiH s njima i da će podržati zahtjeve boraca i dobitnika najviših ratnih priznanja kako bi ostvarili svoja prava.

10.05.2006.

Intervju: Jovan Divjak

Jovan Divjak, rodjen je 1937. godine kako sam kaže, slucajno u Beogradu, otac mu je bio ucitelj, Bosanac, iz Bosanske Krajine i u to vrijeme se nalazio u Srbiji na službi. Od samog pocetka agresije angažovan u odbrani BiH od srpskog agresora. Clan Vrhovne komande Armije RBiH. Nakon okoncanja agresije postaje predsjednik udruženja “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu”. Primio je mnoga ratna priznanja ukljucujuci i orden “Legije Casti”. Kako sam kaže ponosan je što je Bosanac.

20. januara 1995., Globus

Brigadir general Jovan Divjak, zamjenik zapovjednika Glavne komande Armije BiH, završio je dvanaestu klasu Akademije kopnene vojske na Banjiri, kurs za zapovjednika bataljona, Komandno-štabnu akademiju i ratnu školu, a zatim i Štabnu školu francuske vojske, najugledniju vojnu školu operative u Evropi.Bosanski Srbi Radovana Karadžica proglasili generala Divjaka ratnim zlocincem i izdajnikom. Optužbe da radi kao srpski špijun kolale su i sarajevskom caršijom. Više od hiljadu dana proveo je u opkoljenom glavnom gradu BiH i na najžešcim tackama sukoba: Žuc, Zlatište, Dobrinja, Otes. Za Srbe je taj rodjeni Beogradjanin na visokoj dužnosti u Armiji BiH zaista nepodnošljiv, uz ostalo i zato što je Branko Copic u svom poznatom djecijem romanu Magarece godine kao model za jedan od glavnih likova uzeo upravo generalova oca, koji danas živi u Rumi, a ima 83 godine.

• Postoji li mogucnost da sadašnje primirje u BiH preraste u trajni prekid rata i da se tako zamrzne postojece stanje na terenu koje odgovara Srbima?

DIVJAK: Cinjenica je da i sada agresor ne prihvaca sporazum o primirju u zoni odgovornosti Petog korpusa BiH, a jedan od razloga zbog kojih je Armija BiH potpisala ovo primirje jest sprecavanje daljnjeg ubijanja civila u bihackoj enklavi. Sagledamo li stanje na svim ratištima u Bosni, Armija BiH imala je svuda odredjenu takticku prednost, osim kod Bihaca. Srbijansko-crnogorski agresor zajedno s hrvatskim Srbima iz UNPA - podrucja i paravojnim formacijama Fikreta Abdica produžava borbena djelovanja protiv Petog korpusa. To potvrdjuje procjenu Armije BiH da su oni htjeli iskoristiti prekid vatre kako bi zaštitili druge teritorije i istodobono dovršili posao kod Bihaca. Ne vjerujem da ce se u iduca cetiri mjeseca dovršiti politicki pregovori koji bi produljili primirje. Ono ne odgovara ni Vladi ni Armiji BiH. Primirje zamrzava stanje na linijama dodira. Napokon, nisam siguran da ce se Srbi držati dogovora o
primirju.

• Smatrate li da ce Mladiceve i Marticeve trupe poceti napadati Bihac?

DIVJAK; Oni ne žele samo uništiti Peti korpus Armije BiH. Srbi su posebno zainteresirani za strateški važnu komunikaciju, željeznicku i cestovnu, Beograd - Bijeljina - Banja Luka - Bihac - Benkovac, koja je prekinuta u dolini rijeke Une kod Bihaca. Podsjecam da su još prije godinu i po dana najavili otvaranje
"željeznice buducnosti", koja je trebala spojiti Beograd i Benkovac.

• U posljednje vrijeme spominje se da Armija BiH ima od 150 do 200 tisuca vojnika pod oružjem. Je li to tacno?

DIVJAK: Pod oružjem stalno imamo 50 hiljada ljudi. No, Armija BiH ukupno broji više od 200 hiljada vojnika. Cinjenica je da od tog broja nije naoružana jedna trecina. Niti jedna naša jedinka nije u cijelosti naoružana zbog embarga na uvoz oružja. U ovom trenutku Srbi imaju otprilike 400 do 450 tenkova, a Armija BiH nema više od 50. Srpsko-crnogorski agresor u BiH ima izmedju 1.600 i 1.800 artiljerijskih oruza, a Armija BiH oko 450. Takvo stanje je i u drugim vrstama naoružanja. Mi uopce nemamo protuzracne raketne sustave. Samo u vrijeme bihacke bitke iz Srbije je došlo oko 40 tenkova i stotinjak transportnih vozila. Zrakoplovstvo NATO-a odustalo je od borbenog djelovanja zbog moguceg aktiviranja srpskih raketnih sustava uvezenih iz Rusije, što dokazuje da Rusija otvoreno pomaže srpsko-crnogorskom agresoru. Nije, dakle, problem u brojnosti ljudstva, nego u kolicini i vrstama naoružanja. Posebno se to odnosi na tešku artiljeriju, te na protuzrakoplovna i protuoklopna sredstva kojih nemamo dovoljno da zaustavimo agresora.

• Neki americki komentatori smatraju da bi, u slucaju ukidanja embarga na uvoz oružja, Armiji BiH trebalo od šest mjeseci do godinu dana za uvodjenje u upotrebu teškoga naoružanja. Kakve su vaše procjene?

DIVJAK: Tim procjenama Amerikanci i drugi vojni strucnjaci samo pokušavaju opravdati sadašnje stanje. Da bi, dakle, pred svojom javnosti opravdali to što je embargo još na snazi, oni tvrde da se mi ionako ne bismo znali koristiti suvremenim oružjem. To nije istina! Oružani sustavi vrlo su slicni. Uostalom,
najveci dio naših boraca prošao je kvalitetnu obuku za vojnog roka u JNA. Vojnici Armije BiH vrlo brzo bi usvojili slicne borbene sustave. Naprimjer, protuoklopna oružja prije deset godina, kao maljutke ili sadašnji protuoklopni raketni sustavi, u nacinu upotrebe gotovo su identicni suvremenoj protuoklopnoj raketi fagot. Dapace, taj suvremeniji sustav jednostavniji je za upotrebu od maljutke.

• Tokom prošle godine Armija BiH održavala je takticku inicijativu nizom manjih akcija. No, osim Kupreških vrata, koja su oslobodjena u zajednickom djelovanju Armije BiH i HVO-a, nije osvojen niti jedan operativno važan cilj. Zbog cega?

DIVJAK: Rekao sam vam vec zato što nemamo tehniku i streljivo. Naprimjer, 1.000 boraca može ispucati 300 tisuca metaka u samo pet minuta! Osim što ne možemo kupovati oružje, nemamo ni odgovarajucu proizvodnju, a ono što se uzme od ratnoga plijena nije dovoljno za preokret na ratištu. Kupres je bio više politicki nego vojnicki pothvat. Za nas je znacajnije to što smo zauzeli neke dijelove na Majevici, što kontroliramo uzvisine oko Doboja... Osnovni uspjeh kupreške akcije jeste u tome što su HVO i Armija BiH prvi put skupa djelovali u jednoj operaciji prema zajednickom planu i pod zajednickom komandom. Pokazalo se, dakle da Armija BiH i HVO mogu postici zavidne rezultate kada imaju zajednicki cilj. Nažalost, predstavnici HVO-a cesto isticu da su zainteresirani samo za prostore gdje su Hrvati u vecini. To nije dobro: HVO i Armija BiH trebaju biti zainteresirani za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

• Snage zenickog i tuzlanskog korpusa poduzele su jesenas opširnije akcije kod Doboja, a cetvrti korpus u podrucju Veleža i Prenja. Prema nama dostupnim podacima, kod Doboja je bilo oko 200 mrtvih, a u istocnoj Hercegovini 92 poginula vojnika Armije BiH. Zašto se poduzimaju takve rizicne akcije
s velikim gubicima?

DIVJAK: Takve procjene o gubicima obicna su propaganda onih ljudi koji tvrde da Armija BiH kontrolira samo 30 posto bosanskohercegovackog teritorija. Zajedno s HVO-om Armija kontrolira oko 40 posto teritorija. Naši gubici u pojedinacnim akcijama doista nisu tako veliki. Medjutim, znacajniji uspjesi nisu postignuti zato što nemamo dovoljno teškog naoružanja kojim bismo zadržali oslobodjeni prostor. Mi možemo zauzeti odredjeni položaj, ali je taj položaj teško zadržati jer u protunapadu agresor upotrebljava tenkove i oklopne transportere, uz artiljerijsku potporu koja traje i po 24 sata. Znamo da prema ratnoj teoriji artiljerijska priprema traje pola sata do sat.To samo dokazuje da agresor još ima neogranicene kolicine artijerijskog streljiva. S artiljerijskom pripremom osiguravaju prostor da bi ga onda vratili. Naši gubici relativno su veliki i zato što nemamo odgovarajucu zaštitu tenkova i transportera. I zbog toga, osobito u zoni odgovornosti cetvrtog mostarskog korpusa, još postoji opasnost da Srbi izbiju na lijevu obalu Neretve. Agresor je imao ukupno šest ratnih ciljeva. Jedan od srpskih ratnih ciljeva bio je izbijanje na lijevu obalu Neretve, te na more, i to u dvije moguce varijante. Po jednoj kod Neuma, a po drugoj istocno od Molunta. U više navrata agresor je
pokušavao izbiti na lijevu obalu Neretve. Da bi se to sprijecilo, moralo se preventivno ofanzivno djelovati i odbaciti agresora dalje od obale Neretve. Zbog toga cetvrti korpus izvodi aktivnu odbranu prema istocnoj Hercegovini.

• Tko je donio odluku o jesenskoj ofanzivi Petog korpusa Armije BiH? Predsjedništvo, Glavna komanda Armije BiH, ili samostalna odluka generala Atifa Dudakovica?

DIVJAK: Glavna komanda dala je uputu da se poštuje plan Kontaktne grupe. Medjutim, ako agresor nastavi borbeno djelovati, zapovjednici imaju pravo poduzimati kontranapade. Dudakovic je u pocetku postupio u skladu s uputom Glavne komande. Nažalost, nije dovoljno dobro procijenio ukupno situaciju, ponajprije zato što nije imao dovoljno rezervi i materijalno-tehnickih sredstava. Proširio je front, nije osigurao odbranu po dubini, pa je izgubio dio teritorija, cak i sada Peti korpus kontrolira više podrucja nego što je kontrolirao prije jesenske ofanzive. I dalje kontroliramo vojni objekt na Grabežu i najveci dio Grabeške visoravni.

* Kolika je razlika u vojnoj snazi Armije BiH i srpskih trupa?

DIVJAK: To vec zadire u strategijske procjene, koje su državna tajna. Mogu ipak reci da Armija BiH sada nema snage da znacajnije promijeni stanje na ratištu. Razlog je, ponavljam, nedostatak tehnike. Agresor koristi svu raspoloživu tehniku, ne samo za vatrenu potporu nego i za manevar snaga. U
prošlogodišnjim borbama na Igmanu i Bjelašnici agresor je masovno koristio transportne borbene helikoptere. Sam je Mladic naocigled UNPROFOR-a, usprkos odluci o zabrani letenja, iz helikoptera zapovijedao akcijama.

• Na prostorima BiH bilo je oko 42 posto kapaciteta ukupne vojne industrije bivše SFRJ. Koliko naoružanja ti kapaciteti sada proizvode?

DIVJAK: Minimalno, i to zato što su i komponente za proizvodnju naoružanja pod embargom. Kapaciteti zato nisu ni približno iskorišteni u odnosu prema stvarnim mogucnostima, Primjerice, jedna naša tvornica proizvodila je prije rata 300.000 metaka na dan, a sada istu kolicinu proizvodi tek za za nedjelju dana.

• Na vec objavljenim fotografijama vidi se da Armija BiH u svojem naoružanju ima i višecijevni bacac raketa tipa orkan, dometa 50 kilometara. No, nigdje nije uoceno njegovo djelovanje. Zašto?

DIVJAK: Nemamo dovoljno raketa za masovnu upotrebu orkana. Orkani su zasad moralna podrška borcima Armije i prijetnja agresoru. Kad je rijec o raketama, nedostaju odredjene vrste celika za pocetak masovne proizvodnje, za koju imamo potpunu tehnologiju.

• Ministar odbrane "republike srpske" izjavio je da onaj ko drži Brcko i Doboj, drži cijelu Bosnu. Postoje li zajednicki planovi Armije BiH i HVO-a o djelovanju prema tim ciljevima, ponajprije prema posavskom koridoru? Može li Armija BiH samostalnim djelovanjem presjeci i zadržati koridor?

DIVJAK: Prvo, ja smatram da onaj ko drži Sarajevo, drži Bosnu. Zato agresor vec 1.000 dana pokušava staviti Sarajevo pod svoju kontrolu. Doista postoje procjene da bi se zauzimanjem Brckog i Doboja promijenila i operativno-strategijska situacija. Ali, mi nemamo odgovarajucu vatrenu podršku da bismo oslobodili te gradove. Želja za zajednickim djelovanjem u Posavini postoji, ali još nema konkretnog dogovora i plana izmedju HVO-a u Orašju i Armije BiH o presijecanju komunikacija koje vode koridorom. Zajednickom akcijom Zbornog podrucja HVO-a iz Orašja i Armije BiH mogla bi se presjeci komunikacija koja od Bijeljine preko Brckog vodi ka Modrici. Iako Srbi izmedju Bijeljine i Brckog imaju oko 80 tenkova, tenkovima i topovima koje HVO ima u Orašju, i
sadašnjim potencijalom Armije BiH, tvrdim da se koridor može uspješno prekinuti. Medjutim, zasad HVO nije pokazao veci interes za zajednic;ko djelovanje.

• Koliko bi oružja Armiji BiH trebalo da preokrene strategijsku situaciju na cjelokupnom bosanskom ratištu u svoju korist?

DIVJAK: Prema sadašnjem odnosu snaga, rijec je o približno 1.000 artiljerijskih cijevi i oko 250 do 300 tenkova.

• Koje su to najslabije vojne tacke agresora?

DIVJAK: Srbima nije osnovni problem ljudstvo, jer imaju goleme rezerve u maticnoj državi. Kad je Karadžicu zagustilo kod Krupe i Bihaca, iz Srbije je došlo oko 8.000 dobrovoljaca. Takodjer, u ovome ratu, na srpskoj strani ratovalo je više od 2.000 dobrovoljaca iz Rusije, Ukrajine, Rumunjske i Grcke. Najveci srpski problem jesu prostori i linija fronta duga oko 1.600 km. Kod njih su svi muškarci na frontu. Njihova je pozadina potpuno prazna od vojnosposobnog stanovništva. Moral je, takodj;er, jedna od najslabijih tacaka srpske vojske. Imaju velikih problema i s dezerterstvom. 'Vojska republike srpske", prema našim procjenama, broji izmedju 60 i 70 hiljada vojnika. Oni na oruzima koje treba opsluživati 7 do 8 osoba, drže trojicu ili cetvericu vojnika. Medjutim, to nadoknadjuju velikim utroškom municije i velikim brojem oruza. Cinjenica daje agresor oko Sarajeva imao 35 komada oruza kalibra preko 12,7 mm po jednom kilometru fronta, najbolje govori o vatrenoj snazi protivnicke strane.Taj broj potvrdio je i UNPROFOR, kad je nakon ultimatuma NATO-a sarajevski korpus morao pod kontrolu staviti svoje teško naoružanje. Usporedbe radi,
najvecu koncentraciju artiljerije u Drugom svjetskom ratu ostvarili su Rusi kod Berlina, kad su imali 25 artiljerijskih oruza na jedan kilometar fronta.

• Je li tolika koncentracija naoružanja jedini razlog zbog kojeg se Sarajevo ne može deblokirati?

DIVJAK: Sigurno jedan od osnovnih razloga. Mi u gradu nikad nismo imali više od cetiri tenka i 50 artiljerijskih oruca. U Sarajevu imamo ukupno 10 brigada, od kojih neke nemaju cak ni minobacace od 120 mm. Cinjenica da smo sprijecili pad i podjelu Sarajeva i prošiliri unutarnji prsten opsade sa 45 na 65 km linije fronta, izuzetan je uspjeh s obzirom na realan odnos snaga i stanje pocetkom rata.

• Srbi tvrde da su do kolovoza 1994. u borbama izgubili 14.000 ljudi. Mislite li da je to tacan podatak? Kolike je gubitke imala Armija BiH?

DIVJAK: O gubicima Armije BiH ne mogu govoriti jer ne raspolažem tacnim podacima. No, znam sigurno da srpska procjena koju ste spomenuli nije tacna. Pretpostavljamo da je poginulo od 40.000 do 45.000 srpskih vojnika. Oni su gubili po citave klase svojih regruta. Pouzdano znam da su samo
1993., kod Celica na Majevici, izgubili njih 500.

03.05.2006.

2./3. maj 1992.godine- Nedamo Sarajevo!

2 i 3 maja 1992.godine nakon sto je cetnicka noga pod plastom JNA, velicanstvenom akcijom nasih boraca Teritorijalne Odbrane i obicnih mladica, sarajlija, sarajevskih mangupa i obicne raje, zaustavljena na Skenderiji u pokusaju osvajanja Sarajeva, zvanicno je i pocela dugogodisnja opasada nasega grada. Opsada je trajalo preko 1000 dana, najduza opsada nekog grada u historiji covjecanstva koja je imala rezultat oko 12.000 ubijenih sarajlija od cega 1.600 djece, ranjenih oko 50.000ljudi, mnogi ostali bez krova nad glavom, glad, zeđ, krv, smrt.
Ipak sada cu se vise osvrnuti na dogadjaje za vrijeme samog 2. i 3. maja 1992.godine. Napad tog dana je zapocele su najelitnije jedinice JNA, potpomognute domacim cetnicima i izdajnicima u pravcu Skenderije pokusavajuci zauzeti zgradu Predsjednistva. U napadu je ucestvovalo vise tenkova, transportera i veliki broj pjesadije, ali prije svega hraborscu nasih mladica, obicnih boraca, sastava TO i 'Zelenih Beretki' zaustavili su mozda i najvazniji udar cetnika u napadu na Sarajevo i nanijeli neprijateljima velike gubitke. U popodnevnim satima istoga dana, prilikom povratka sa mirovne konferencije iz Lisabona na sarajevskom aerodromu(koje su drzale snage JNA) je zarobljen predsjednik Alija Izetbegovic sa kcerkom, Zlatko Lagumdzija i jos 2 pratioca. Njihovo zarobljavanje je otkriveno slucajno, preko slucajnog kontakta sa RTelevizijom. Naime Izetbegovica i ostale su odveli u jednu prostoriju gdje im nisu dali da se jave u Predsjednistvo, niti bilo kome i da jave da su tu. Telefon nije sobi nije imao signala. Ipak nakon par sati telefon je zazvonio, zvala je zena koja se raspitivala da li su joj djeca otisla bezbjedno avionom koji je trebao ici tog dana. Izetbegovic se javio i objasnio joj situaciju i da hitno nazove ili Predsjednistvo ili RTV Dom i da javi da su oni zarobljenici u Lukavici. Veza je uspostavljena i pregovori su trajali uzivo tokom dnevnika koji je vjerovatno najduzi dnevnik u historiji. U televizijskom studiju se iznenada pojavio i Fikret Abdic koji je preko noci dosao u Sarajevo iz Krajine kroz sve barikade, ali ocigledno je cekao momenat 'nestanka' Izetbegovica, da proglasi skoro pa drzavni udar i preuzme vlast u svoje ruke i ostavi Bosnu na nemilost SRJugoslavije(citaj Srbije). Nasi borci su brzom i hitrom
reakcijom zauzeli prostore oko kasarni, cak i dijelove istih i zaprijetili Generalu Kukanjcu koji je boravio u njima, da mu nema spasa, ni njemu ni ostalima ako se Aliji sta desi. Naime JNA je trazila da nasi borci dozvole povlacenje Kukanja i ostatka vojnika JNA iz kasarni iz grada uz prekid vatre, dok su nasi trazili oslobadjanje Izetbegovica i da ce dozvoiti da se vojnici JNA iz kasarni bezbjedno izvuku prema Lukavici uz normalno prekid vatre. Pregovori su prosli i razmjena je krenula drugoga dana uz podrsku UN-a. Na mostu kod Skenderije trebala se izvrsiti razmjena Alija-Kukanjac i dalje da taj transporter skrene prema Predsjednistvu, a ostali dio kolone prema Lukavici. Medjutim ne vjerujuci srpskoj strani, nasi borci su presjekli dio kolone od nekih 20tak kamiona punih vojnika i opreme, nakon cega jedan Pukovnik JNA vadi pistolj pocinje da puca i ranjava naseg borca koji uzvraca na paljbu. Pukovnik je ubijen uz pomagace, a ostali dio vojske je razoruzan i zarobljen. Razmjena je obavljena, Izetbegovic sa ostatkom ekipe je bio na sigurnom, a Kukanjac sa vojskom prema Lukavici. Ovaj dio zarobljenih vojnika je kasnije razmjenjen za ostale nase oficire iz JNA koji su ostali u kasarnama i nisu se uspjeli izvuci na vrijeme. Raskrsnica na Skenderiji je ostala da gori, natopljena krvlju vojnika JNA koji su zaboravili da ovaj grad ima svoje cuvare koji i cine njegovu dusu o kojoj se toliko prica.

02.05.2006.

Anketa

Evo blize nam se uskoro izbori, vec su pocele i predizborne price i presipanje iz supljeg u prazno, pa da vidimo kakav ce rezultat pokazati jedna anketa na ovu temu.
Molio bih sve koji posjete blog da glasaju na anketi, a pitanje je:
'Za koga cete(ili bi) glasali na predstojecim izborima?''

ps: blog je dostigao cifru od preko 10.000 posjeta, hvala svima koji ga citate.

01.05.2006.

Hronologija rata 01-15. maja

1. MAJA:
1992.
- Srbi zauzeli odašiljač "Vlašić" i tako blokirali program RTV Sarajeva.
- Srbi napali sve općine u Bosanskoj Posavini; u oraškim selima Kopanice i Vidovice izmasakrirali 19 Hrvata; eksplozivom raznijeli most preko rijeke Save kod Brčkog i ubili preko 100 civila koji su prelazili mostom; u samom gradu Brčkom ubili više stotina civila, Hrvata i Bošnjaka.

1994.
- Nakon što su Srbi unutar zaštićene zone Goražda napali postrojbe engleskog UNPROFOR-a, isto su učinili i danskim postrojbama u Tuzli, a vojni konvoj UN-a kod Sarajeva srpska je paravojska blokadom spriječila da uđe u grad.

2.MAJA:
1992.
- Po povratku iz Lisabona predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića i njegovu kćer zarobila JNA.

1994.
- Nedaleko od Tuzle "plave kacige" uzvratile na napad i ubile 9 srpskih vojnika, dok su kod Sarajeva protiv srpskih snaga morali intervenirati i NATO-ovi avioni.

3.MAJA:
1992.
- U Doboju srpske snage ubile više desetina tamošnjih Hrvata i Bošnjaka.

4.MAJA:
1992.
- Prvi puta napadnuto Goražde.

1993.
- Bihać trpi najjače srpske napade.
- U Goraždu 70.000 ljudi ovisi o humanitarnoj pomoći.

5.MAJA:
1993.
- Više od trideset sati trajao napad na Žepu, koja je u plamenu.
- Srbi topništvom napali Mostar.

6.MAJA:
1991.
- SDS BiH u Bosanskom Petrovom Selu, ispod planine Ozren, proglasio SAO (Srpsku autonomnu oblast) Ozren.

1992.
- Srbi u bosanskošamačkom selu Crkvini brutalno ubili 16 zatočenika - Hrvata i Bošnjaka.

1993.
- Nakon 15.000 ispaljenih granata, srpski agresor uspio probiti liniju obrane Žepe.
- Pobunjeni hrvatski Srbi iz Hrvatske napali Bihać.

7.MAJA:
1993.
- Banjalučke džamije, Ferhat-pašina i Arnaudijeva džamija (iz 16. stoljeća) srušene eksplozivom.

1996.
- Prvi put nakon Nürnberga i Tokija, u Den Haagu započelo suđenje bosanskom Srbinu Dušanu Tadiću za ratne zločine protiv čovječnosti.

8.MAJA:
1992.
- Srbi u Brčkom ubili najmanje 70 muškaraca - Hrvata i Bošnjaka, a u brčanskim selima Ulicama i Laništu još 30-tak civila.
- U Mostaru srpske granate pogodile i teško oštetile kulu na Starome mostu, franjevačku crkvu, samostan i mostarsku katedralu, a zapalile biskupski ordinarijat.

9.MAJA
1992.
- Ministarstvo obrane i Štab Teritorijalne obrane BiH pozvali sve građane u obranu zemlje.

1993.
- U Srednjoj Bosni žestoki sukobi ArmijeBiH i HVO-a.

1994.
- Jedanaestorici francuskih državljana iz humanitarne udruge "Premiere Urgence" po naređenju Radovana Karadžića produžen pritvor, te su tako postali njegovi taoci kojima ucjenjuje Zapad.

1995.
- Hrvatska Vlada zahtijeva da se u banjalučku regiju pošalju međunarodni promatrači, kako bi spriječili daljnje povrede prava nesrpskog pučanstva; otkako je buknuo rat U BiH, provedeno je etničko čišćenje nad ukupno 55.000 katolika, više od 400 ih je ubijeno u logorima ili njihovim domovima, ubijena su 4 svećenika, uništeno je 37 crkava...
- Prije dva dana srušena filijalna crkva u Žargovcu u župi Petrićevcu kod Banja Luke, a 8. maja u noćnim satima spaljena filijalna crkva u Majdanu, u župi Mrkonjić-Gradu.

10.MAJA:
1992.
- Teško razoreni Mostar odsječen od svijeta, no branitelji obranili središte grada.
- U selu Kornica nedaleko Bosanskog Šamca Srbi ubili najmanje 10 hrvatskih civila.

1993.
- U Mostaru i Srednjoj Bosni i dalje sukobi Armije BiH i HVO-a
- Zbog borbi u Mostaru između Muslimana i Hrvata predstavnici UN-a ističu da bi, ako se sukobi nastave, moglo doći do destabilizacije prijašnjih dogovora oko prekida neprijateljstava.

1994.
- Zbog sve težeg stanja oko Goražda Yasushi Akashi, izaslanik glavnog tajnika UN izjavio da je "duboko uznemiren".

11.MAJA:
1992.
- Međunarodni Crveni križ razmatra napuštanje Sarajeva.
- Srpski ultimatum banjalučkim Muslimanima i Hrvatima.

1994.
- U Beču završeni hrvatsko-muslimanski pregovori kojima su se obje strane sporazumjele o vanjskim granicama hrvatsko-muslimanske Federacije.

12.MAJA
1992.
- Naoružane srpske skupine iz Srbije poklale desetine civila u hrvatskim selima oko Brčkog, a u Bratuncu i Srebrenici zaklali oko 500 osoba, uglavnom Bošnjaka.
- U bosanskobrodskom selu Donja Vrela Srbi ubili najmanje 10 hrvatskih civila.
- Srbi okupirali Bosanski Novi i Kalesiju.

1995.
- Banjalučki biskupski ordinarijat izvijestio da je u Presnačama kod Banja Luke eksplozivom dignuto u zrak biskupsko svetište - crkva sv. Terezija od maloga Isusa. Župnik Filip Lukenda i časna sestra Cecilija-Pava Grgić spaljeni su skupa sa župnom kućom. Banjalučka policija zabranila pristup mjestu događaja. Time se broj srušenih crkava u Banjalučkoj biskupiji povećao na 40.

13.MAJA
1992.
- U brčanskoj mjesnoj zajednici Gluhakovac Srbi ubili i zaklali više od 70 civila.

1993.
- U Mostaru se i dalje vode ulične borbe između pripadnika Armije BiH i HVO-a.
- Srbi silovito napadaju Brčko.

1994.
- U Ženevi održan ministarski sastanak o rješavanju krize u BiH na kojemu je zaključeno da se teritorijalni kompromis temelji na 51 posto za bošnjačko-hrvatsku zajednicu i 49 posto za bosanske Srbe.

14.MAJA:
1993.
- Operacija Armije BiH oslobađanja Mostara završila neuspjehom.

1995.
- Papa Ivan Pavao II., ogorčen zločinstvom u Banjoj Luci, na Trgu sv. Petra osudio ubojstva svećenika i redovnica, te pozvao da se prekine s mržnjom, krvlju i ratom.

15.MAJA:
1994.
- Armija BiH i HVO službeno uspostavili zajedničko zapovjedništvo u Sarajevu pod vodstvom generala Ante Rose i Fikreta Muslimovića.

...

free stats