Patriotski blog ''BOSNAE''

Bosna da prostiš jedna zemlja imade i posna i bosa da prostiš i hladna i gladna i k'tomu još da prostiš prkosna od sna

06.04.2007.

Veličanstven otpor bh. patriota: Petnaest godina od početka opsade Sarajeva

• Sarajevo, 6. april 1992. godine (avaz.ba)

Na današnji dan prije 15 godina počela je krvava opsada Sarajeva. 6.aprila Medjunarodna Zajednica je priznala BiH kao nezavisnu drzavu, a u isto vrijeme cetnici pocinju svoj krvavi pir. Toga dana niko nije mogao vjerovati da će dužinom opsade Sarajevo biti ispred Staljingrada, koji je do tada bio simbol ratnog stradanja. Okončana je tek 29. februara 1996. godine te u trajanju od 1.425 dana predstavlja najdužu opsadu u savremenoj historiji ratovanja.


Galiću doživotna kazna

Za granatiranje i opsadu Sarajeva, odnosno teror nad civilnim stanovništvom, Tribunal u Hagu prošle godine komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislavu Galiću izrekao je kaznu doživotnog zatvora.

Crna statistika

11.000 ljudi je ubijeno,
1.601 dijete je poginulo,
50.000 Sarajlija je ranjeno tokom opsade,
329 granata dnevno je padalo na grad,
3.777 je rekord ispaljenih granata iz 22. jula 1993. godine.

Sretna ti nezavisnost domovino, sretno ti oslobadjanje moj grade.
DA SE NE ZABORAVI, DA SE NE PONOVI!


05.04.2007.

Predstavljena monografija Specijalne jedinice "Bosna"



U sklopu obilježavanja 15. godišnjice formiranja Specijalne jedinice MUP-a RBiH Odreda policije "Bosna" u četvrtak je u Sarajevu predstavljena monografija ove jedinice, autora Muhameda Gafića, koja svjedoči o njenom ratnom putu i značaju za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Kako su istaknuli recenzent i jedan od autora predgovora akademici Muhamed Filipović i Ljubomir Berberović, Monografija specijalne jedinice "Bosna" predstavlja svojevrstan hronološki pregled fakata (činjenica), dokumenata i fotografija koje same govore, te kojima nisu potrebne dodatne interpretacije.

Prema njihovim riječima, monografija čuva sjećanje na vrijeme stasanja jedinice i njene pripadnike koji su se nesebično žrtvovali u odbrani neovisnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine i temeljnih civilizacijskih vrijednosti.

O monografiji su govorili i njen autor Muhamed Gafić i predsjednik Udruženja veterana Odreda policije "Bosna" Sabahudin Bosto, naglašavajući kako će rad na ovom projektu biti nastavljen te da će u narednoj godini biti štampana verzija monografije na engleskom jeziku.

Prvi primjerci Monografije Specijalne jedinice "Bosna" uručeni su njenim ratnim komandantima Draganu Vikiću i Kemalu Ademoviću.

Od 5. aprila 1992. do Daytonskog mirovnog sporazuma novembra, 1995. godine 1.376 specijalaca borilo se u sastavu Specijalne jedinice "Bosna", ne prezajući ni pred najtežim iskušenjima, najčešće se angažirajući na najopasnijim zadacima i ratištima.

U odbrani Bosne i Hercegovine poginuo je osamdeset i jedan specijalac, pripadnik "Bosne", a njih dvjesto sedamdeset je ranjeno, neki i više puta.

Odred policije "Bosna" nositelj je brojnih kolektivnih i pojedinačnih odlikovanja i priznanja. Među njima su: pet Policijskih medalja za hrabrost, četiri Zlatna ljiljana, jedan Orden zlatnog grba s mačevima, te 86 Zlatnih policijskih znački i 59 Srebrenih policijskih znački. Više od pola odlikovanja dodijeljeno je posthumno

Odredu policije "Bosna" 2002. godine dodijeljena je i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva.

U sklopu obilježavanja godišnjice Jedinice njeni pripadnici obišli su mezarja i groblja i odali počast poginulim saborcima.

U četvrtak je u Domu policije u Sarajevu upriličen prijem za šehidske i porodice poginulih saboraca.

(FENA)


Dok je ovakvih boraca, ne bojim se za buducnost Bosne. Cestitke i hvala za sve sto ste uradili za grad, drzavu, a onima koji nazalost vise nisu sa nama neka je rahmet i pokoj dusi.
03.04.2007.

Knjiga "Bore oko očiju"

O knjizi

 -> Knjiga "Bore oko očiju" prepis je iz ratnih dnevnika Saudina Bećirevića, bosanskog vojnika. Autor je tokom rata dao obećanje prijatelju da će u slučaju njegove smrti napisati knjigu o njima i o ratu. Prijatelj je poginuo, a knjiga "Bore oko očiju" predstavlja ispunjenje datog obećanja.

-> Prošlo je 15 godina od prvog pucnja do objavljivanja ove knjige. Prije 2 godine autor je pokrenuo blog "Bore oko očiju", koji sa 370.000 posjetilaca postaje najposjećeniji bh. blog. U moru blogera publika je jedini istinski sudac koji će na vrh izbaciti samo najzanimljivijeg i najboljeg. Ove priče napokon pronalaze svoje mjesto među koricama.

-> "Imao je osamnaest godina i ostao u Sarajevu sam, bez ikoga. Prijatelji su se rasuli preko noći, a od porodice je svakako fizički bio odvojen. Mogao je ostati ili pobjeći, to je bilo jedino pitanje na koje je trebalo dati odgovor. Odlučio je ostati, i postao odličan snajperista i jedan od najistaknutijih boraca svoje jedinice i cijele Armije BiH."

-> 10% sredstava od prodaje knjige ide u humanitarne svrhe, i to za školovanje djece bez roditelja. Ujedno ce na dan promocije biti organizovan box za dobrovoljne priloge za pomoc djevojcici Lamiji

-> Jasminko Halilović je za posljednju koricu knjige napisao: "Ova knjiga je iskren zapis o zlu koje je haralo zemljom Bosnom krajem 20. stoljeća. Lahko je prepoznatljiv sukob čiste mladosti i prljavog rata, te teškoća nezrelog osamnaestogodišnjaka u suočavanju s novom situacijom. U trenutku kada put u školu zamjenjuje put u jezgro borbe, Saudin nastavlja popunjavati svoje teke, ne školskim zadaćama, nego ratnim pričama. Danas, nakon 15 godina, spreman ih je podijeliti s Vama.

Iskustvo ovog momka iskustvo je svih nas. Svojim pričama odveo me na mjesta koja sam sanjao i pokazao mi da me nisu branili heroji iz bajke na bijelim konjima, kako sam kao dječak zamišljao. Branili su me istinski heroji, malo stariji dječaci od mene."

Promocije

Pozivamo sve građane da prisustvuju promocijama:

 -> Sarajevo - 04. april 2007. Dom mladih (Skenderija), 19:30

Promotori: Jovan Divjak, Majo Dizdar, Nihad Kreševljaković

Autor i organizator: Saudin Bećirević, Jasminko Halilović

Pozivamo građanstvo, te predstavnike medija da prisustvuju promociji knjige.

-> Breza - 05. april 2007. Gradska biblioteka, 20:00

-> Visoko - 05. april 2007. 18:00

-> Zavidovići - 06. april 2007. Centar za kulturu, 16:00

-> Zenica - 06. april 2007. Gradska biblioteka, 19:00

-> Tuzla - 07. april 2007. Kuća plamen mira, 19:30

Vise o samoj knjizi mozete procitati na web stranici bosanski vojnik


Cestitke autoru i preporuka svim patriotama Bosne za kupovinu knjige pod ''obavezno''.
03.04.2007.

SPC u sluzbi DJAVOLA

Srpska pravoslavna crkva je u proteklom ratu imala ogroman utjecaj na Srbe i njihove ideje o ''svi Srbi u jednoj drzavi'', odnosno ''velikoj srbiji'', a da se to ostvari znala je da se mora ostvariti i etnicko ciscenje i genocid nad nesrpskim narodom. Umjesto da je radila na tome da se ratni zlocini sto vise smanje, da se sacuvaju bogomolje i drugih naroda, da se etnicko ciscenje i genocid ne desavaju, radila je upravo suprotno, pa prema tome i sama je sukrivac za zlo koje nas je zadesilo od srpske ruke. Cak direktno i sakriva ratne zlocince, pa kao sto je drzavna zajednica SCG okrivljena za krsenje Konvencije o genocidu u tacci po kojoj nije uradila nista da nadje i uhapsi zlocince, isto tako se moze i SPC proglasiti krivom, jer radi istu stvar, tj. ne hapsi ih(jer i nije njen posao), ali ih krije, sto je isto.
Evo malo i slicica:


Sluzbenik SPC blagosilja napadace na Srebrenicu


Patrijarh Pavle glava SPC sa ratnim zlocincima Karadzicem i Mladicem na Sokocu


Vladika Kacavenda, poznat jos kao djavo iz Bijeljine sa ratnim zlocincima u ratu

Prokleti da ste i vi i vasa sluzba!

01.04.2007.

Mala pauza...bila, prosla

Zadnji moj post je napisan 23. februara, dakle prije nesto vise od mjesec dana, a ako se sjecate presuda Medjunarodnog Suda o Tuzbi BiH protiv SCG se odrzala 26. istog mjeseca. Cekao sam kao i svi i nadao se potajno kao i svi pravednoj presudi, mada smo opet svi mi mozda i nesvjesno znali rezultat iste po principu ''mir mir mir, niko nije kriv''. Pa odmah nakon presude sam mislio kakav tekst na blogu da napisem vezan za agresiju i genocid, a da se ne zna, kakve slike da postavim, a da o tome svjedoce, kakve dokumente koji govore o tome i slicno, ali opet onda skontah pa sve mi to znamo, sve smo mi to vidjeli, pa kakve svrhe ima vise po hiljaditi put ponavljati jedno te isto, jedne te iste cinjenice, jedne te iste dokaze, kad je pravda ili slijepa ili onaj sto je sprovodi malo corav na jedno oko. Mislio sam halaliti i blog i sve, kad ionako nema smisla, sve se zna, ali niko nista ne zna. Sto bi rekli ono ne zna covjek bil pos'o ili dos'o. Ima li svrhe pricati i dalje o tome, postavljati slike koje opominju, spominjati nase heroje, sehide, borce, spominjati herojske borbe, ljiljane, spominjati Bosnu, Bosnjake, Bosance, spominjati patriote ove zemlje, kulturu, historiju iste, spominjati sve ono sto je cini nasom domovinom, kada ti neko opet kaze ono sto nam je rekla Evropa 26.02.2007.godine? Hm...

Pa naravno da ima, ako nista zbog onih 20tak hiljada koji su posjetili ovaj blog, neka je kod njih 10% neka recenica, tekst, slika povratila patriotski osjecaj prema svom narodu, domovini, ovaj blog je uspio. Neka djecu uce ko su, sta su i odakle su, neka se ne stide svoje babovine, porijekla, imena, simbola, vjere, historije, domovine, ovaj blog je uspio. Ako Bog da nece ni prestati(osim vise sile), ali mislim da zbog ovakvih stvari vrijedi i dalje nastaviti sa pisanjem.

Pozdrav i selam citaocima bloga.
Pozdrav patriotama nase Bosne!

23.02.2007.

''Mnogo ste smesni''

Omladinska emisija na entitetskoj televiziji u manjem entitetu, tema srpski jezik i cirilica i njegova upotreba kod srba u ''rs'', gosti dva nastavnika iz osnovne skole, jedan pravnik i jedan 'naucnik' srpskog jezika.
Emisija ide svojim tokom sasvim regularno, sve do jednog momenta kada neko spomenu bosnjacki jezik. Prvo jedan od gostiju(pravnik) navodi da on namjerno kaze bosnjacki jezik, jer to za njega nije bosanski kako ga Bosnjaci nazivaju, a onda kaze da treba to postovati i kako svako ima pravo da naziva svoj maternji jezik svojim imenom. Dakle kaze treba postovati, a on sam ne postuje nego ga naziva bosnjackim. Standardna srpska posla i njihovo postovanje.

Drugo, javlja se prvi nastavnik(osnovna skola) srpskog jezika, inace zensko i navodi kako bosnjacki jezik ustvari ne postoji, da je to ustvari srpski jezik, kojeg Bosnjaci nazivaju bosanskim, a onda navodi i da je hrvatski jezik ustvari cisti srpski jezik kojega su Hrvati 'ukrali' od srba i nazivaju ga hrvatskim. I jos treba naglasiti da nikad nisu nazvali jezik pravim imenom, tj. BOSANSKI, nego su uvijek govorili bosnjaski.

Kasnije se javlja drugi nastavnik i kaze kako je bespotrebno sad govoriti o tome cije je sta, jer je taj jezik priznat i bosanski i hrvatski i kako nemaju smisla sad takve price, dakle dosta korektan, ali posto je on iz Crne Gore njemu je problem sto se u Crnoj Gori kao sluzbeni proglasava crnogorski jezik, jer to nije crnogorski nego cisti srpski jezik.

Opet onaj prvi nastavnik trubi li trubi kako su bosnjacki i hrvatski jezik ustvari srpski, ali eto kako su oni promijenili ime u bosnjacki, kao sto su promijenili i ime nacije. Dakle vrijedjanja i omalovazavanja i dalje traju narocito od ove osobe. Pa da ti majku jebem nepismenu, kada su se Bosnjaci nazivali Bosnjacima, srbi su mijenjali svoje ime od serva(prevod: sluge) u Serba ili Srba.

Nakon toga jos veci sok, naime javlja se djevojcica iz osnovne skole i postavlja pitanje: ''Zasto se u Banja Luci glavnom gradu nase DRZAVE republike srpske ne koristi vise cirilicno pismo, jer ipak mislim da u nasoj DRZAVI moramo koristiti nase srpsko pismo cirilicu?'' Heeeejjjjj osnovna skola i njoj je vec ugravirano u mozak da ona zivi u DRZAVI republici srpskoj i sta onda ocekivati od takvog djeteta kad odraste. Dakle 6-7 razred i prica tako, znaci morala je tako nauciti u skoli i onda se neko pita otkud mrznja medju narodima, pa evo kako svoju djecu odgajaju. Pa pleme vam jebem bolesno mrziteljsko.

Onda dolazi na red ekavica i ijekavica, pa i tu se vode polemike, jer ne mogu da se odluce sta i kako, ali slozili su se eto da je najgore kada se mijesa jedno i drugo skupa u recenici, a sto mozemo vidjeti narocito kod mnogih tv voditelja, pa i mnogih javnih licnosti iz ''rs'', narocito mi za oko zapade ona zenska sto se vazda prepire oko Centralne Banke i inace ekonomije u ''rs'' i BiH, a dolazi iz politickog sloja ''rs'', zaboravio sam joj ime, ali cest je gost u tv emisijama, nedavno je bila gost na BHTV sa K.Kozaricem, ja sto ta zena lupa ekavicu i ijekavicu, da na kraju ispada i presmijesna.

I slag na kraju, javlja se jos jedna djevojcica i pita jel pravilno na srpskom jeziku ''prevod'' ili ''prijevod''? E tek to ste trebali vidjeti onda, zamalo opsta tuca u studiju. Onaj naucnik i jedan nastavnik vicu pravilno je 'prijevod' zbog tog i tog, javlja se onaj drugi nastavnik(zensko) i govori kako je to nemoguce kako je pravilno 'prevod', jer ta pravila ne vaze za tu rijec. Onda opet drugi vice kako je to pogresno sto ona kaze navodeci i drugi primjer, na sta ona opet odbija da je to tako. Dakle opsta zavrzlama ko je u pravu. Pa gledati te kvazinaucnike i profesore kako se glupiraju pred onolikom djecom, a ni sami ne mogu da se dogovore je zasluzilo samo jedan komentar: ''MNOGO STE SMESNI''.

A za kraj i jedan prilog njima i slicnima:

21.02.2007.

Kljucna rijec: ''republika srpska''

Krenimo od samoga pocetka, naime kao sto se zna Dejtonskim mirovnim sporazumom u Bosni i Hercegovini uspostavljeno je takvo unutrasnje uredjenje 2 entiteta i 1 distriktom. Dakle, osvrcuci se na samo zavrsnicu tog sporazuma, kljucna pogreska je bila dopustanje odnosno potpisivanje dokumenta gdje ce se jedan entitet u BiH zvati ''republika srpska'' iz dva razloga. Prvi je sami naziv ''republika'', dakle u jednoj neovisnoj drzavi imate jedan entitet koji nosi ime ''republika'', pa zamislite paradoksa da recimo u jednoj Svedskoj postoji entitet Republika Bosna, ili u Spaniji Republika Katalonija ili Srbiji Republika Kosovo. Dakle takva stvar ne postoji nigdje na svijetu, osim ovdje. Znaci prva velika pogreska nasih politicara koji su pregovarali i potpisivali Dejton. Nije problem ime, problem je sto naziv ''republika'' znaci nesto drugo od entiteta, problem je sto taj naziv tvori u sebi makar i prividnu sliku nezavisnosti, jer paradoksalno je da se nesto sto je entitet zove ''republika''.
I druga kljucna stvar je jednonacionalni naziv entiteta, e sad tek se ovdje vidi, moram reci glupost  nasih pregovaraca i politicara. Naime potpisao si sporazum da je taj entitet multietnican, dakle srpski koliko i bosnjacki i hrvatski, a onda si dopustio da nosi naziv samo jednog naroda. Glavni problem ne zbog trenutnog stanja, ne zbog toga sto ne bi mozda bio multietnican(a nije), nego je problem sto ce ga uvijek svojatati samo jedan narod kao eksluzivno svoj. Ja ne vidim svrhu da u prvom clanu Dejtonskog sporazuma pise da su entiteti multietnicni, a da nose nazive samo jednog naroda. Ne samo nazive nego i simbole, no o tome cemo drugi put. E sad kad te dvije gluposti spojite, dobijete nesto sto se zove ''republika srpska''. Dobijete jedan entitet (pravno entiteti su manji od autonomije, a veci od opstine-dakle nesto kao kantoni sa nesto malo vecom odgovornoscu) koji se zove ''REPUBLIKA srpska'', dobijete jedan multietnican (makar na papiru) entitet koji se zove ''republika SRPSKA'', dobijete jedan entitet i bosnjacki i hrvatski i srpski, koji se zove ''republika SRPSKA'', dobijete ustvari sve, a ne dobijete NISTA!!!
E sad se vratimo u sadasnjost. Sve svakodnevne probleme koji se vode u ''rs'' 90% njih je prouzrokovano zbog samo ove dvije rijeci. Pa onda cujemo od njihovih politicara kako oni nedaju ''republiku srpsku'', kolijevka srpskog naroda je ''republika srpska'', srpska otadzbina ''republika srpska'' nedamo vojsku ''republike srpske'', nedamo ''srpske republike'' policiju, itd. Pa cak i razne firme su dodale predznak kao entitetski, a ustvari je jednonacionalni, pa imamo ''srpske poste'', ''srpske sume'', ''elektroprivreda srpske'', itd.
A zamislite da se entitet zove pa recimo ''istocni entitet''. Zamislite kako bi zvucalo ''policija istocnog entiteta'', ''vojska istocnog entiteta'', ''vlada istocnog entiteta'', '' predsjednik istocnog entiteta'' i slicno. Dakle totalno nenacionalno i nenametljivo za ostale narode u tom entitetu. Danas vidimo kako se politicare iz ''rs'' bore za njihovu ''policiju republike srpske'' jer ona cuva ''republiku srpsku''. A mislite da bi se borili toliko za nju da se zove ''policija istocnog entiteta'' koja cuva ''istocni entitet''. Prvo narodu u njoj bi bilo svejedno, jel se policija zove ''istocna ili zapadna'' ili policija BiH, a onda i politicarima. Mnogo brze bi tekle sve reforme u zemlji, mnogo brze bi prvo narod dosao do istine i realnosti cinjenica da su nekakvi referendumi samo pusta masta, jer politicari to vrlo dobro i znaju, ali manipulisu narodom. Mnogo manje bi neko zelio ukidanje entiteta, mnogo manje bi neko zelio otcijepljenje entiteta, mnogo brze bi zemlja isla u reforme i bolje sutra.
Cak ni srpskom etnosu u ''rs'' ne bi toliko stalo do tog entiteta da se zove ''istocni'', ali morate priznate kad se zove njima na ruku i kad ima sva obiljezja samo njihovog naroda, pa logicno je da se toliko bore za njega. Ovako, velika vjerovatnoca je da bi im jednostavno bilo svejedno dal se zove istocni, zapadni, hocel na njemu biti most ili lasta kao simbol i slicno. Ali ovako napravili smo veliku gresku, moramo je i maksimalno ispraviti ili maksimalno platiti, jer nikad za nikad necu prihvatiti da se moja Bosna sastoji iz 2 entiteta, ali ako je to neki trenutni fakat kojeg nazalost ne mogu poreci, tek onda necu prihvatiti da se taj entitet zove ''republika srpska'' da ima srpske simbole, da ima srpske himne, da ima sve 'srpsko'. Dakle
-entiteti u BiH NE!
-entiteti jednonacionalni kao danasnja ''rs'' NE, NE, NE, NE, NE!!!

12.02.2007.

Tuzba protiv SCG

26. februara 2007.godine u 10.00h Medjunarodni Sud Pravde u Haagu donijece konacnu odluku o Tuzbi Bosne i Hercegovine protiv tadasnje SCG za genocid. Je li se i vama cini da vam je nesto ovdje promaklo? Mozda ono ''i za agresiju''? Ako vam je to slucajno promaklo, samo da znate ne radi se o nekakvoj promakloj gresci, nego cinjenici. Dakle Bosna i Hercegovina NIJE TUZILA SCG za agresiju!!! Znaci od kada je Tuzba podignuta dakle nekih 10tak i vise godina nas obmanjuju da je SCG optuzena i za agresiju, a evo zadnjih par dana se pise samo za genocid. Dakako mnogi nasi nepismeni novinari i mediji u kojima takvi rade nisu ni primjetili razliku u govoru rijeci, pa cak i dalje pisu da je SCG tuzena za agresiju. TO JE LAZ! Prvi put sam isto primjetio prije par mjeseci, kada je gost Dnevnika BHTV-a bio advokat tuzene strane, dakle SCG, koji je javno prvi put rekao da SCG nije tuzena za agresiju, nego samo za genocid. Dakako bilo mi je malo cudno, mislio sam da covjek nesto muti, ali uvidom u Tuzbu i dostupnoscu na internetu, vidio sam da je to istina. Naravno da je i tuzba za genocid veoma bitna za BiH i za buducnost iste i njenih naroda, narocito Bosnjaka, ali je podmuklo da su nas 10tak godina vukli za nos. Da se radi o agresiji i dokazivosti iste, svi rezultati agresije se brisu, dakle tzv. ''rs'' bi bila izbrisana, odnosno kao rezultat agresije prestala bi da postoji. Naravno, da svijet nije htjeo ''rs'' , ne bi dopustio ni njen nastanak u ratu u BiH, no to je vec druga prica. Sto se tice genocida, svi mi znamo da je genocid nas Bosnjacima pocinjen, ali pitanje je kako ce svijet vidjeti tu istu tuzbu. Sta je za njih par desetina/stotina hiljada zivota nekih tamo Bosnjaka, koji su uzgred jos i muslimani. Da se ne bavim sad prognozom odluke Suda o ovoj tuzbi, najbolje da se cujemo 26.februara sa novim informacijama. Nadamo se samo da je Medjunarodni Sud nezavistan organ i da ce svoj posao obavljati u skladu sa Medjunarodnim, pa na kraju krajeva i Bozjim pravom!

05.02.2007.

Markale

Na danasnji dan, 5.februara 1994.godine desio se jedan od najstrasnijih zlocina nad Bosnjacima, kada je srpskocrnogorski agresor ispalio projektil sa svojih polozaja sa okolnih brda na pijacu Markale i usmrtio 67, a ranio 142 civila. Neka je rahmet i pokoj dusi poginulim. PAMTI MOJ NARODE PAMTI!

04.02.2007.

Vozuća 1995 - Veličanstvena pobjeda

"Vi ste na Vozucoj slomili kicmu cetnickog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim cemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kicma moze i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam, vojnici, za to u ime naseg naroda koji nece zaboraviti sta ste ucinili"- ovako je oslobodiocima Vozuce prije ravno deset godina govorio rahmetli Alija Izetbegovic.


Dosije “Vozuća” bi, ukratko, izgledao ovako:

Vozućki četnici, na čelu sa starosjediocima Stojkom Blagojevićem, Slobodanom Stjepanovićem, Mladenom Božićem, Miladinom Ilićem, Mladenom Savićem, Zoranom Smiljićem (Trkuljom) i drugim, 25. juna 1992. godine, otvaraju artiljerijsku vatru po Bošnjačkim kućama u Vozući. I ako slabo naoružana i tek nastala Teritorijalna Odbrana Vozuće energično se suprostavljaja daleko spremnijem i naoružanijem neprijatelju i uspijevaju spriječiti četnike da urade još veći genocid. Uplašeni narod u zbjegovima kreće prema Zavidovićima, ali četnici pucaju u masu civila i ubijaju dvadeset i jednog. Zahvaljujući pomoći jedinica Teritorijalne odbrane, ostali se izvlače na slobodnu teritoriju. Četnici nastavljaju svoj pir te iznemogle starce, Hamdiju i Zlatku Softić, spaljuju žive u njihovoj kući,starac Salko Softić (Žuna) iz sela Brdo iste je sudbine. Zibu Mehanović polivaju benzinom i živu spaljuju pokraj spomenika žrtvama fašizma u centru Vozuće. Džebraila (Džebu) Demirovića, Fikreta Turbića (Zrnu) i Senada Čamdžića (Džinu) su goloruke i nenaoružane skupa na istom mjestu pobili četnici iznad sela Delići, njihovi ostaci su onako nepokopani pored puta ( mjesto pogibije) pronađeni nakon oslobađanja (tri godine nakon ubistva) i zajedno sahranjeni u jedan mezar na Teferiču jer 100 % - na identifikacija nije bila moguća. Smrtni ostaci Hakije Muharemovića su pronađeni tek 2001 godine (zahvaljujući neumornom traganju njegove porodice i Muhameda Čamdžića Čamulje ) u selu Miljevići (četnicko selo sa provizornim logorima za Bošnjake odakle su dalje slati u zloglasne logore na Ozrenu kao sto su Rosulje i Tumare) iznad Vozuće. Bošnjacima koji su ostali nehtjevši da napuste svoje domove ili su pak uhvaćeni prilikom bijega ni danas dan nema traga.

Ozrenski četnici nastavljaju zločinački pir svakodnevnim granatiranjem okolnih sela te Zavidovića, Maglaja, Lukavca, Banovića, Tuzle. Posebno su Bosnjaci Zavidovića i Maglaja po zlu zapamtili brdo Blizna, odakle su četnici iz Bočinje snajperima i artiljerijom svakodnevno tukli po ovim gradovima ubijajući žene, starce, djecu...

Napadom jedinica HVO-a na Armiju BiH 1993. godine, Maglaj i Tešanj ostaju u okruženju, a napadi na civile ovih gradova se nastavljaju združenim snagama četnika i pripadnika HVO-a. Glavni nosioci ovog zločina ponovo su Vozućki četnici.


Odbrana Moskve

Dobro je poznato da su Ozren i Vozuća stari bastion četništva, pa se pripovijeda da su i poslije Drugog svjetskog rata četnici u ovom kraju sasvim normalno živjeli. Koliko je strateški ovaj region bio bitan pokazuju činjenice da se ozrenskim džepom odvajala tuzlanska i zenička regija te su se potpuno blokirali Maglaj i Tešanj, gdje su četnici svaki dan bili u iščekivanju završnoga pokolja nad Bosnjacima, onakvoga kakav su izveli u Srebrenici ili Žepi.

Karadžić je, posjetivši Vozuću 19. maja 1994., izjavio okupljenim Srbima: ”Mi ovdje branimo Banju Luku, Beograd, a bogami branimo i Moskvu, mada to oni ne znaju...”

Razlog njegove posjete nije bio nimalo slučajan. Naime, odavno se bilo pročulo da su “mudžahedini” stigli i da se očekuje silovit napad na Vozuću, pa je trebalo “osokoliti” četnike, među kojima se već bilo pojavilo dezerterstvo.

Svi se sjećamo tužnog 25. maja 1995. kad je granata koja je došla sa ovih kota usmrtila više od 70 mladića i djevojaka na tuzlanskom korzu. Osim toga, niko ne spominje da u tako opsežnoj akciji - u kojoj su sudjelovala dva korpusa - nije poginuo ni jedan jedini srpski civil, žena, ili dijete.

Borce Armije BiH posebno je iritrala morbidnost četnika, koji su, poslije masakra nedužnih civila u Tuzli, stalno dovikivali borcima Armije: ”Trebaju li vam vreće za Tuzlu?”

Kota Podsijelovo

Podsjelovo je greda koju čine četiri dominantne kote, 715, 726, 702 i 706, što neupućenima u topografiju ovih prostora ne znači mnogo, ali ova greda je kapija Ozrena i onaj ko je kontrolira, lahko može zauzeti cijeli Ozren.

Četnici su bili svjesni toga, pa su ovaj dio ratišta izuzetno utvrdili držeći jake snage na njemu. Prema izjavama mnogih visokih oficira Armije BiH, ovi se položaji nisu mogli zauzeti bez pomoći avijacije. Mnoge jedinice Armije BiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha, a onda je taj zadatak pripao odredu El- Mudžahid.

Mudžahidi dolaze

Na Spasovdan, 27. maja, četnici su izvršili masakr u ulici Vase Miskina. Na taj isti dan, sličan zločin su izveli i u Zavidovićima, a tog 27. maja 1995. godine, u samo svitanje, na četnike su udarili borci odreda El-Mudžahid. Podijeljeni u dvanaest grupa, uskačući u rovove i u borbi prsa u prsa, za samo desetak minuta ovladali su ovom kotom. Iznenađenje i pobjeda su bili potpuni, a u rovovima je ostalo 170 četnika koji više nikome nisu mogli postavljati pitanja u stilu:” Treba li vam vreća za Tuzle?”

Komadant "Lake" pješadijske brigade iz Prnjavora Vlade Živković ovako je, u svom izvještaju, opisao tu bitku: ”Bilo je to tako munjevito da borci nisu stigli puniti svoje okvire municijom”.

Naravno, priključile su se i ostale jedinice Armije BiH, a uspjeh nije prošao bez gubitaka.

Bitka za Vozuću

Vrata Ozrena su bila otvorena, a teški gubici četnika na Podsjelovu i u kasnijim akcijama te stalna dezertersva domicilnih čelnika, natjerali su ih da dovlače snage sa drugih ratišta.

Četnički komadant Vlado Živković pokušava povratiti poljuljani ugled dopisom svim jedinicama: ”Ovdje Turci mogu samo preko nas mrtvih dalje. Spremni smo da se pokoljemo sa njima, pa kom obojci kom opanci!”

Vozuću je štitila kota Paljenik koja se nalazi uz samu cestu i koja je bila potpuno “gola” sa strane odakle su borci Armije trebali udariti, a njenim padom bi se postigla potpuna dominacija okolnim kotama i samom Vozućom. Naravno, ovaj zadatak je ponovo dopao - sada već legendarnim - mudžahidima.

Operacija je - kako bi se ostvarila što sigurnija pobjeda - trebala biti izvedena u zajedničkim djelovanjem Drugog i Trećeg korpusa. Ponovo, u samo svitanje 10. septembra 1995. godine, izveden je silovit udar združenih snaga, a liniju prvi probijaju ponovo Mudžahidi, i to na Paljeniku. I ovaj put za akciju probijanja četničkih linija nije trebalo više od dvadeset minuta. Nakon preuzimanja najdominantnije kote, jedinice Armije kreću prema centru Vozuće, koju su civili već napustili, a četnici se dali u paničan bijeg put Doboja.

Trebamo podsjetiti da se nekoliko dana prije ove akcije dogodio strašni masakr nad civilima Srebrenice i da su naši borci bili izuzetno motivirani i pripremljeni za ovu akciju. Istina, bilo je i neobičnih situacija, gdje su četnici, doslovno, ulijetali među pripadnike Drugog i Trećeg korpusa i predavali se.Nakon ove pobjede fizički, putom Zenica - Tuzla su se spojile dvije velike regije.

Ne treba napominjati za koliko je kilometara smanjena borbena linija i koliko su rasterećene mnoge jedinice ovih dvaju korpusa.U ovoj operaciji poginulo je oko dvije stotine boraca Armije BiH, a većina su bili Arapi. Ova akcija bila je dobar preduvjet za dalje napredovanje prema Doboju i Brčkom, ali malo nakon nje je potpisan Dejtonski sporazum. Bošnjacima je od ove slavne pobjede ostalo samo nametanje srama radi navodnih "ratnih zločina" koji su počinjeni u ovoj operaciji.


Detaljniji opis oslobadjanja Vozuće

"Vi ste na Vozucoj slomili kicmu cetnickog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim cemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kicma moze i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam, vojnici, za to u ime naseg naroda koji nece zaboraviti sta ste ucinili"- ovako je oslobodiocima Vozuce prije ravno deset godina govorio rahmetli Alija Izetbegović. Danas se o oslobadanju Vozuce gotovo ne smije ni pricati. Umjesto pohvala na adrese vozuckih oslobodilaca ovih dana stizu haske optuznice, umjesto sjecanja na dane pobjede i hrabre oslobodioce, kako je to prije deset godina obecao rahmetli Alija Izetbegovic, kod Bosnjaka je u modi totalni zaborav i odricanje. Pa ipak, oslobadanje Vozuce je ogromna korist za Bosnu i Hercegovinu i Bosnjake, to je korist koju ne moze umanjiti nikakva spletka neprijatelja Bosne, niti bilo koja slabost bosnjackog naroda. Armija RBiH je 10. septembra na Vozucoj na najuvjerljiviji nacin sprijecila cetnicke zlocince da na mezarima nasih predaka izgrade zlocinacku tvorevinu. Izgradnja cetnicke zlocinacke tvorevine u Vozucoj je pocela vec prvih mjeseci 1992. godine, kada bivsa JNA pocinje sa intenzivnim naoruzavanjem SDS-ovih paravojnih formacija po vozuckim i ozrenskim selima. Istovremeno sa naoruzavanjem vozucki Srbi se ukopavaju po okolnim brdima i padinama Ozrena, a na Paljeniku i Podsijelovu uspostavljaju najjace bedeme svoga uporista. 25. juna vozucki cetnici napadaju svoje komsije Bosnjake i tom prilikom monstruozno likvidiraju 20 civila, a dvoje nepokretnih ljudi zive spaljuju zajedno s kucom. Ostatak bosnjackog stanovnistva napusta Vozucu i odlazi put Zavidovica.

Fethul-mubin" - "Jasna pobjeda"

Od tog dana, pa sve do 10. septembra 1995. godine, cetnicki polozaji na Vozucoj bivaju neprobojna prepreka koja je razdvajala zenicku i tuzlansku regiju. Iako se potpuno oslobadan Vozuce dogodilo tek 10. septembra 1995. godine fazno oslobadanje Vozuce je otpocelo 27. maja iste godine kada oslobodena greda Podsijelovo. Samo dva dana prije akcije "Fethul-mubin" - "Jasna pobjeda" ("Fethul-mubin" interni naziv Odreda "El-Mudzahidin" za operaciju oslobadanja grede Podsijelovo), 25. maja cetnici su sa Ozrena granatom pogodili tuzlansku Kapiju usljed cega je ugaseno 70*** mladih zivota. Radovan Karadzic je Vozucu rekao da je ona bedem odbrane Banje Luke, Beograda i Moskve, sto je motiviralo cetnike da se tako i osjecaju, sve do sabaha, 27. maja, kad mudzahidi iz Odreda "El Mudzahidin" krecu u napad. "Već nakon nekoliko minuta zestokih borbi iz "El-Mudzahidina" su javili da nalaze na svim planiranim kotama. Nevjerovatno, jer cisto fizicki potrebno je vise vremena u po bijela dana da se savlada taj prostor, a tek ovakvu pucnjavu, granate, mine, i ovakva utvrdenja... Uz Allahovu pomoc, mudzahidi Odreda "El Mudzahidin" rastjerali su polupijanu bandu sa četiri izuzetne kote i likvidirali 70-ak četnika", napisao je Adnan Džonlić, novinar Patriotskog lista i Ljiljana. Oslobađanje grede Podsijelovo prokomentirao je tadašnji zenički muftija Halil ef. Mehtić. "Razgovarao sam sa našim visokim oficirima o ovoj akciji. Oni su mi rekli da su četnička uporišta na Podsjelovu bila tako utvrđena da su se mogla zauzeti jedino uz pomoć avijacije. Mudžahidi su te položaje uz Allahovu pomoć osvojili za nekoliko minuta." Podsijelovo je greda koju čine četiri kote: 715, 726, 702 i 706. Ova greda je kapija Vozuće i Ozrena. Mnoge jedinice Armije RBiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha. Odred "El-Mudžahidin" je svoj zadatak izvršio odgovorno i efikasno. Prema riječima Ebul-Mealija, bivšeg komandanta Odreda "El-Mudžahidin", akcija "Fethul-mubin" je, prije svega, dobro pripremljena. "Mudžahidi su podijeljeni u dvanaest probojnih grupa, dok je svaka od tih grupa imala svoje pojačanje, a pored tog pojačanja postojalo je i zajedničko pojačanje. Snage mudžahida su brojale oko 500 vojnika, 230 Bosanaca i 270 ensarija (stranih dobrovoljaca)." Komandant Lake pješadijske brigade iz Prnjavora, koja je najviše stradala, Vlado Živković u svom izvještaju ovako opisuje akciju "Fethul-mubin": "Bilo je tako munjevito da borci nisu stigli puniti svoje okvire municijom". Svjestan poljuljanosti ugleda svoje vojske prnjavorski komandant Vlado Živković šalje dopis ostalim srpskim jedinicama: "Ovdje Turci mogu samo preko nas mrtvih dalje. Spremni smo da se pokoljemo sa njima, pa kom obojci, kom opanci." Komanda Armije RBiH je odlično reagirala na mudžahidsku "Jasnu pobjedu". Pod komandu Odreda potčinjeni su dijelovi 328. brigade iz Zavidovića, 329. brigade iz Kaknja, 3., 4. i 5. manevarski bataljoni. Vojnici spomenutih jedinica su izmiješani sa mudžahidima i podijeljeni u probojne, drugoešalonske, radne i druge grupe kojima su komandovali mudžahidi iz Odreda (komandanti potčinjenih jedinica Odredu nisu imali nikakvih ingerencija nad vojnicima koji su privremeno ušli u sastav Odreda).


"El-Kerama"

Nakon opsežnih priprema i uštimavanja koordinacije sa drugim jedinicama Odred "El-Mudžahidin" 22. jula pokreće drugu operaciju oslobađanja Vozuće nazvanu "El-Kerama". Na mudžahidskom udaru su se našli četnički položaji na kotama 551, Kvrge i 571. "El-Kerama", kao i "Fethul-mubin", otpočinje u ranim jutarnjim satima. Živkovićevi četnici su spremno čekali mudžahide na svojim položajima. Četnicima budnost i Živkovićevo sokolenje nije nimalo pomoglo. Svi napadnuti ciljevi su osvojeni za samo nekoliko minuta. Nakon osvajanja četničkih utvrda mudžahidi vrše napredovanje po dubini, preko dva kilometra. Četnici su u potpunom rasulu, ostavljaju svoje položaje. Četnici koji su se nalazili lijevo od kote Kvrge do kote Nikolino brdo (ovaj dio nije uopće napadan), to je razdaljina od oko šest kilometara, pobjegli su i ostavili svoje položaje, i nisu imali hrabrosti da dočekaju mudžahide, da se, kako reče njihov komandant Živković, pokolju sa Turcima, pa kom obojci, kom opanci. Operacija "El-Kerama" je imala višestrukih rezultata. Osim velikih neprijateljskih gubitaka i velikog ratnog plijena mudžahidi su došli do ključnih saznanja za dalje napredovanje do konačnog oslobođenja Vozuće, odnosno spajanja zeničko-tuzlanske regije. Naime, iza četnika, na njihovim linijama pronađeni su dokumenti, tj. naređenje Komande Vojske Republike Srpske jedinicama vozućkog ratišta kojim se naređuje povlačenje ukoliko padne kota Paljenik. Četnici su bili ljuti, obezglavljeni, jednom riječju - nisu znali kako da sačuvaju prvu Uniju odbrane Banje Luke, Beograda i Moskve. Bili su potpuno slomljeni i to baš u trenutku kada su bili završili sve pripreme za kontraudar na gredu Podsijelovo (izviđači Odreda "El-Mudžahidin" su 20. jula, dva dana pred početak operacije "El-Kerama" u izviđanju ispod Skrađine kose "naletili" na četničke izviđače koje su uspjeli likvidirati. Uviđajem na licu mjesta mudžahidski izviđači su utvrdili da se radilo o komandnom izviđanju, među ubijenima je bio komandant bataljona, te da je kontraudar na gredu Podsijelovo trebao krenuti istih dana kada se izvodila operacija "El-Kerama"). Osvajanje Paljenika, glavnog bedema, i konačno oslobađanje Vozuće više nije bilo upitno.

"Farz 95"

Operacija oslobađanja Vozuće je nazvana "Farz 95". Za završni udar na četnička uporišta na Vozućoj uključeno je mnogo više vojnika iz 3. korpusa i 2. korpusa Armije RBiH. Sa strane 3. korpusa učestvovalo je između 12 i 14 hiljada vojnika (Odred "El-Mudžahidin", 375. tešanjska, 7. muslimanska, 328. zavidovićka, 329. kakanjska i specijalna diverzantska Četa IDČ), a sa strane 2. korpusa preko 5 hiljada vojnika. Osim vojnika, spomenuti korpusi su uključili i svu raspoloživu tehniku i druge potrebne stvari (samo za potrebe radnih vodova obezbijeđeno je hiljadu ljudi). I ovoga puta ključni zadatak oslobađanja Vozuće dat je Odredu "El-Mudžahidin" i vojnicima koji su potčinjeni Odredu, a koji su se u prethodnoj akciji "El-Kerama" dokazali kao pravi junaci. Ključni zadatak se zvao Paljenik. Kota Paljenik je veoma teška za osvajanje, a bila je prava utvrda. Ispred četničkih rovova bio je brisani prostor koji je bio sav izminiran. Ujutro, pet minuta do šest sati, mudžahidi su se podvukli pod četničke rovove na koti Paljenik. Nekoliko sekundi pred početak napada četnici su pozvali mudžahide da ne čekaju više, nego da krenu u napad. Naravno, mudžahidi su čekali znak svoga emira nakon čega je krenulo oslobađanje Vozuće. Paljenik je pao za sedam minuta, četnici nisu uspjeli pobjeći iz rovova, svi su tu završili. "Nakon što smo osvojili Paljenik mogli smo vidjeti četnike kako se povlače, baš u skladu naređenja koje su dobili od svoje komande", prisjeća se jedan od učesnika osvajanja Paljenika. Tako je prva faza "Farza 95" odrađena u potpunosti što je rezultiralo povlačenjem četnika iz Vozuće prema Ozrenu. Jedinice 3. i 2. korpusa Armije RBiH istog dana u ranim popodnevnim satima spojile su se u centru Vozuće. Ostatak jedinica je nastavio napredovanje prema Ozrenu. Za nekoliko dana je oslobođeno oko 400 kvadratnih kilometara nove teritorije. Osvojene su dvije trećine ukupnog masiva planine Ozren, Blizna, Bijela Ploča (sjedište tzv. srpske općine Maglaj), Jablanica i još petnaestak sela. Oslobođene su putne komunikacije Maglaj - Zavidovići, Banovići - Zavidovići, odnosno, u potpunosti su povezani teritoriji zeničkog i tuzlanskog regiona, te maglajske i zavidovićke općine. Cetnici su bježali glavom bez obzira. Jedinice Armije RBiH su za samo nekoliko dana došle nadomak Doboja kada počinju pripreme za oslobađanje ovog grada, koji bi bez ikakve sumnje bio osvojen da oslobodilački pohod Armije RBiH nije zaustavljen od strane međunarodne zajednice. 10. septembra u Vozućoj je ukresana varnica oslobađajuće buktinje koja će potaknuti nezadrživi pohod Armije RBiH i u potpunosti preokrenuti vojno-političku situaciju u korist oslobodilaca Bosne i Hercegovine. Odred "El-Mudžahidin" je, kao ključna jedinica oslobađanja Vozuće, u spomenutim operacijama pretrpio velike gubitke - poginulo je 98 mudžahida, a preko 150 mudžahida je teško ranjeno. Pa ipak, herojstvo koje su pokazali mudžahidi osvojilo je srca mnogih Bošnjaka koji su počeli u velikom broju pristupati Odredu. Za veoma kratko vrijeme Odred je postao mnogo brojniji i utjecajniji, prije svega u vojnom smislu, što je neprijateljima Bosne predstavljalo najveći problem, zbog čega se pohod na Doboj morao zaustaviti. Nakon potpunog oslobađanja Vozuće šejh Enver Saban je rekao mudžahidima: "Ovaj naš uspjeh je veliki. Neprijatelji islama i muslimana neće dozvoliti da nastavimo dalje, oni će nas sigurno zaustaviti i od danas počinje nas progon." Šejh Enver je bio potpuno u pravu. Nažalost, nije doživio potvrdu svoje tačne prognoze, mučki je ubijen nekoliko mjeseci kasnije. Sejhova prognoza se danas, deset godina nakon oslobađanja Vozuće, obistinjuje. U toku je završna priprema udarca na oslobodioce Vozuće. Međunarodne i bosanske sudske instance aktivno pripremaju suđenje za Vozuću, sve se sprovodi pod krinkom nekakvih ratnih zločina. Do izražaja su došli oni koji su za Vozuću godinama govorili da je bedem odbrane Moskve. Pritisnuti sa svih strana Bošnjaci već zaboravljaju svoje junake i veličanstvenu pobjedu na Vozućoj. Niko ne spominje zločin koji su četnici počinili nad vozućkim Bošnjacima, niko ne spominje šehide koji dadoše svoje mlade živote za naš rahatluk, niko nema snage da se odupre propagandnim namjerama osvete za oslobađanje Vozuće. Umjesto toga prebrojavaju se četnici koji svoje živote dadoše za odbranu Banje Luke, Beograda i Moskve.

Heroj koji je pokorio četnike

U završnom dijelu oslobađanja Vozuće na Ozrenu je od tenkovske granate poginuo Muatez Bilah, vojni komandant Odreda "El-Mudžahidina" i čovjek koji je najzaslužniji za vojne uspjehe Odreda, odnosno čovjek koji je osmislio i predvodio operacije oslobađanja Vozuće. Rahmetli Muatez je bio veoma cijenjen među svima koji su imali priliku upoznati ovog heroja. "Zadovoljstvo je bilo sarađivati sa Muatezom. To je bio pravi vjernik, pravi vojnik, čovjek koji je došao da pomogne našem narodu. Uvijek je bio u borbi, bio je prvi i uvijek među svojim mudžahidima", kaže general Sakib Mahmuljin. Muatez je poginuo dok je predvodio užurbane pripreme za napad na Doboj. Umjesto u Doboj Muatez je, ako Bog da, otišao put Dzenneta, u susret svome Gospodaru.

Sakib Mahmuljin o Muatezu Bilahu, vojnom komandantu Odreda

Krajem 1995. godine Press-služba Odreda "El-Mudžahidin" je uradila intervju sa generalom Sakibom Mahmuljinom. Tema razgovora je bila oslobađanje Vozuće i uloga mudžahida u tim operacijama. Ovom prilikom prenosimo najzanimljivije dijelove tog intervjua. "Operacija koja je urađena na ozrensko-vozućkom ratištu, kako je i sam predsjednik Izetbegović rekao, je početak slamanja neprijateljske kičme. Da bi se ta kičma počela slamati bilo je potrebno slomiti nekoliko pršljenova. Greda Podsijelovo, Paljenik, Podmalovan, te prŠljenove uradio je udarac po udarac Odred "El-Mudžahidin" i to je bio preduvjet za izvođenje ove operacije. Uz Božiju pomoć mi smo tu operaciju izveli, po mišljenju analitičara koji kažu da je ova operacija bila za udžbenike. Odred "El-Mudžahidin" je bio ključni momenat u psihološkom smislu za sve ostale jedinice, jer se uvijek računalo da će Odred svoj zadatak koji je dobio sigurno uraditi. Bitno je, također, reći da je priprema akcija, kako to rade mudžahidi, takva da ona omogućuje završetak operacija uspješno i efikasno. U ovoj zadnjoj operaciji jedan od ključnih objekata u oslobađanju Vozuće, objekat Paljenik urađen je za manje od 4 minute, a to je dokaz planiranja u sitne detalje. Mudžahidi su svjesni borci, za njih više nema prepreka da se uradi bilo koji zadatak. Mudžahidi su dali puni doprinos u dosadašnjoj odbrani BiH."

Sulejman Efendić, glavni imam u Zavidovićima

""Nikada Bosna i Hercegovina i ovo lijepo mjesto Gostovići nisu bili bogatiji, nikada nije bilo više mu'mi-na. Muslimani Zavidovića sa velikim simpatijama posmatraju mudžahide i prihvataju vas kao svoju rođenu braću, neka vas Allah nagradi."

Sead Delić, komandant 2. korpusa

"Želim čestitati pripadnicima 3. korpusa na briljantnoj operaciji oslobađanja Vozuće. Ovo je školski primjer kako se treba boriti i svim pripadnicima 3. korpusa mogu reći da su bili junaci nad junacima."


Izvor:  http://www.vozuca-nasa-lijepa.com


Noviji postovi | Stariji postovi

free stats