Vozuća 1995 – Veličanstvena pobjeda

"Vi ste na Vozucoj slomili kicmu cetnickog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim cemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kicma moze i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam, vojnici, za to u ime naseg naroda koji nece zaboraviti sta ste ucinili"- ovako je oslobodiocima Vozuce prije ravno deset godina govorio rahmetli Alija Izetbegovic.

Dosije “Vozuća” bi, ukratko, izgledao ovako:

Vozućki četnici, na čelu sa starosjediocima Stojkom Blagojevićem, Slobodanom Stjepanovićem, Mladenom Božićem, Miladinom Ilićem, Mladenom Savićem, Zoranom Smiljićem (Trkuljom) i drugim, 25. juna 1992. godine, otvaraju artiljerijsku vatru po Bošnjačkim kućama u Vozući. I ako slabo naoružana i tek nastala Teritorijalna Odbrana Vozuće energično se suprostavljaja daleko spremnijem i naoružanijem neprijatelju i uspijevaju spriječiti četnike da urade još veći genocid. Uplašeni narod u zbjegovima kreće prema Zavidovićima, ali četnici pucaju u masu civila i ubijaju dvadeset i jednog. Zahvaljujući pomoći jedinica Teritorijalne odbrane, ostali se izvlače na slobodnu teritoriju. Četnici nastavljaju svoj pir te iznemogle starce, Hamdiju i Zlatku Softić, spaljuju žive u njihovoj kući,starac Salko Softić (Žuna) iz sela Brdo iste je sudbine. Zibu Mehanović polivaju benzinom i živu spaljuju pokraj spomenika žrtvama fašizma u centru Vozuće. Džebraila (Džebu) Demirovića, Fikreta Turbića (Zrnu) i Senada Čamdžića (Džinu) su goloruke i nenaoružane skupa na istom mjestu pobili četnici iznad sela Delići, njihovi ostaci su onako nepokopani pored puta ( mjesto pogibije) pronađeni nakon oslobađanja (tri godine nakon ubistva) i zajedno sahranjeni u jedan mezar na Teferiču jer 100 % – na identifikacija nije bila moguća. Smrtni ostaci Hakije Muharemovića su pronađeni tek 2001 godine (zahvaljujući neumornom traganju njegove porodice i Muhameda Čamdžića Čamulje ) u selu Miljevići (četnicko selo sa provizornim logorima za Bošnjake odakle su dalje slati u zloglasne logore na Ozrenu kao sto su Rosulje i Tumare) iznad Vozuće. Bošnjacima koji su ostali nehtjevši da napuste svoje domove ili su pak uhvaćeni prilikom bijega ni danas dan nema traga.

Ozrenski četnici nastavljaju zločinački pir svakodnevnim granatiranjem okolnih sela te Zavidovića, Maglaja, Lukavca, Banovića, Tuzle. Posebno su Bosnjaci Zavidovića i Maglaja po zlu zapamtili brdo Blizna, odakle su četnici iz Bočinje snajperima i artiljerijom svakodnevno tukli po ovim gradovima ubijajući žene, starce, djecu…

Napadom jedinica HVO-a na Armiju BiH 1993. godine, Maglaj i Tešanj ostaju u okruženju, a napadi na civile ovih gradova se nastavljaju združenim snagama četnika i pripadnika HVO-a. Glavni nosioci ovog zločina ponovo su Vozućki četnici.

Odbrana Moskve

Dobro je poznato da su Ozren i Vozuća stari bastion četništva, pa se pripovijeda da su i poslije Drugog svjetskog rata četnici u ovom kraju sasvim normalno živjeli. Koliko je strateški ovaj region bio bitan pokazuju činjenice da se ozrenskim džepom odvajala tuzlanska i zenička regija te su se potpuno blokirali Maglaj i Tešanj, gdje su četnici svaki dan bili u iščekivanju završnoga pokolja nad Bosnjacima, onakvoga kakav su izveli u Srebrenici ili Žepi.

Karadžić je, posjetivši Vozuću 19. maja 1994., izjavio okupljenim Srbima: ”Mi ovdje branimo Banju Luku, Beograd, a bogami branimo i Moskvu, mada to oni ne znaju…”

Razlog njegove posjete nije bio nimalo slučajan. Naime, odavno se bilo pročulo da su “mudžahedini” stigli i da se očekuje silovit napad na Vozuću, pa je trebalo “osokoliti” četnike, među kojima se već bilo pojavilo dezerterstvo.

Svi se sjećamo tužnog 25. maja 1995. kad je granata koja je došla sa ovih kota usmrtila više od 70 mladića i djevojaka na tuzlanskom korzu. Osim toga, niko ne spominje da u tako opsežnoj akciji – u kojoj su sudjelovala dva korpusa – nije poginuo ni jedan jedini srpski civil, žena, ili dijete.

Borce Armije BiH posebno je iritrala morbidnost četnika, koji su, poslije masakra nedužnih civila u Tuzli, stalno dovikivali borcima Armije: ”Trebaju li vam vreće za Tuzlu?”

Kota Podsijelovo

Podsjelovo je greda koju čine četiri dominantne kote, 715, 726, 702 i 706, što neupućenima u topografiju ovih prostora ne znači mnogo, ali ova greda je kapija Ozrena i onaj ko je kontrolira, lahko može zauzeti cijeli Ozren.

Četnici su bili svjesni toga, pa su ovaj dio ratišta izuzetno utvrdili držeći jake snage na njemu. Prema izjavama mnogih visokih oficira Armije BiH, ovi se položaji nisu mogli zauzeti bez pomoći avijacije. Mnoge jedinice Armije BiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha, a onda je taj zadatak pripao odredu El- Mudžahid.

Mudžahidi dolaze

Na Spasovdan, 27. maja, četnici su izvršili masakr u ulici Vase Miskina. Na taj isti dan, sličan zločin su izveli i u Zavidovićima, a tog 27. maja 1995. godine, u samo svitanje, na četnike su udarili borci odreda El-Mudžahid. Podijeljeni u dvanaest grupa, uskačući u rovove i u borbi prsa u prsa, za samo desetak minuta ovladali su ovom kotom. Iznenađenje i pobjeda su bili potpuni, a u rovovima je ostalo 170 četnika koji više nikome nisu mogli postavljati pitanja u stilu:” Treba li vam vreća za Tuzle?”

Komadant "Lake" pješadijske brigade iz Prnjavora Vlade Živković ovako je, u svom izvještaju, opisao tu bitku: ”Bilo je to tako munjevito da borci nisu stigli puniti svoje okvire municijom”.

Naravno, priključile su se i ostale jedinice Armije BiH, a uspjeh nije prošao bez gubitaka.

Bitka za Vozuću

Vrata Ozrena su bila otvorena, a teški gubici četnika na Podsjelovu i u kasnijim akcijama te stalna dezertersva domicilnih čelnika, natjerali su ih da dovlače snage sa drugih ratišta.

Četnički komadant Vlado Živković pokušava povratiti poljuljani ugled dopisom svim jedinicama: ”Ovdje Turci mogu samo preko nas mrtvih dalje. Spremni smo da se pokoljemo sa njima, pa kom obojci kom opanci!”

Vozuću je štitila kota Paljenik koja se nalazi uz samu cestu i koja je bila potpuno “gola” sa strane odakle su borci Armije trebali udariti, a njenim padom bi se postigla potpuna dominacija okolnim kotama i samom Vozućom. Naravno, ovaj zadatak je ponovo dopao – sada već legendarnim – mudžahidima.

Operacija je – kako bi se ostvarila što sigurnija pobjeda – trebala biti izvedena u zajedničkim djelovanjem Drugog i Trećeg korpusa. Ponovo, u samo svitanje 10. septembra 1995. godine, izveden je silovit udar združenih snaga, a liniju prvi probijaju ponovo Mudžahidi, i to na Paljeniku. I ovaj put za akciju probijanja četničkih linija nije trebalo više od dvadeset minuta. Nakon preuzimanja najdominantnije kote, jedinice Armije kreću prema centru Vozuće, koju su civili već napustili, a četnici se dali u paničan bijeg put Doboja.

Trebamo podsjetiti da se nekoliko dana prije ove akcije dogodio strašni masakr nad civilima Srebrenice i da su naši borci bili izuzetno motivirani i pripremljeni za ovu akciju. Istina, bilo je i neobičnih situacija, gdje su četnici, doslovno, ulijetali među pripadnike Drugog i Trećeg korpusa i predavali se.Nakon ove pobjede fizički, putom Zenica – Tuzla su se spojile dvije velike regije.

Ne treba napominjati za koliko je kilometara smanjena borbena linija i koliko su rasterećene mnoge jedinice ovih dvaju korpusa.U ovoj operaciji poginulo je oko dvije stotine boraca Armije BiH, a većina su bili Arapi. Ova akcija bila je dobar preduvjet za dalje napredovanje prema Doboju i Brčkom, ali malo nakon nje je potpisan Dejtonski sporazum. Bošnjacima je od ove slavne pobjede ostalo samo nametanje srama radi navodnih "ratnih zločina" koji su počinjeni u ovoj operaciji.

Detaljniji opis oslobadjanja Vozuće

"Vi ste na Vozucoj slomili kicmu cetnickog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim cemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kicma moze i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam, vojnici, za to u ime naseg naroda koji nece zaboraviti sta ste ucinili"- ovako je oslobodiocima Vozuce prije ravno deset godina govorio rahmetli Alija Izetbegović. Danas se o oslobadanju Vozuce gotovo ne smije ni pricati. Umjesto pohvala na adrese vozuckih oslobodilaca ovih dana stizu haske optuznice, umjesto sjecanja na dane pobjede i hrabre oslobodioce, kako je to prije deset godina obecao rahmetli Alija Izetbegovic, kod Bosnjaka je u modi totalni zaborav i odricanje. Pa ipak, oslobadanje Vozuce je ogromna korist za Bosnu i Hercegovinu i Bosnjake, to je korist koju ne moze umanjiti nikakva spletka neprijatelja Bosne, niti bilo koja slabost bosnjackog naroda. Armija RBiH je 10. septembra na Vozucoj na najuvjerljiviji nacin sprijecila cetnicke zlocince da na mezarima nasih predaka izgrade zlocinacku tvorevinu. Izgradnja cetnicke zlocinacke tvorevine u Vozucoj je pocela vec prvih mjeseci 1992. godine, kada bivsa JNA pocinje sa intenzivnim naoruzavanjem SDS-ovih paravojnih formacija po vozuckim i ozrenskim selima. Istovremeno sa naoruzavanjem vozucki Srbi se ukopavaju po okolnim brdima i padinama Ozrena, a na Paljeniku i Podsijelovu uspostavljaju najjace bedeme svoga uporista. 25. juna vozucki cetnici napadaju svoje komsije Bosnjake i tom prilikom monstruozno likvidiraju 20 civila, a dvoje nepokretnih ljudi zive spaljuju zajedno s kucom. Ostatak bosnjackog stanovnistva napusta Vozucu i odlazi put Zavidovica.

Fethul-mubin" – "Jasna pobjeda"

Od tog dana, pa sve do 10. septembra 1995. godine, cetnicki polozaji na Vozucoj bivaju neprobojna prepreka koja je razdvajala zenicku i tuzlansku regiju. Iako se potpuno oslobadan Vozuce dogodilo tek 10. septembra 1995. godine fazno oslobadanje Vozuce je otpocelo 27. maja iste godine kada oslobodena greda Podsijelovo. Samo dva dana prije akcije "Fethul-mubin" – "Jasna pobjeda" ("Fethul-mubin" interni naziv Odreda "El-Mudzahidin" za operaciju oslobadanja grede Podsijelovo), 25. maja cetnici su sa Ozrena granatom pogodili tuzlansku Kapiju usljed cega je ugaseno 70*** mladih zivota. Radovan Karadzic je Vozucu rekao da je ona bedem odbrane Banje Luke, Beograda i Moskve, sto je motiviralo cetnike da se tako i osjecaju, sve do sabaha, 27. maja, kad mudzahidi iz Odreda "El Mudzahidin" krecu u napad. "Već nakon nekoliko minuta zestokih borbi iz "El-Mudzahidina" su javili da nalaze na svim planiranim kotama. Nevjerovatno, jer cisto fizicki potrebno je vise vremena u po bijela dana da se savlada taj prostor, a tek ovakvu pucnjavu, granate, mine, i ovakva utvrdenja… Uz Allahovu pomoc, mudzahidi Odreda "El Mudzahidin" rastjerali su polupijanu bandu sa četiri izuzetne kote i likvidirali 70-ak četnika", napisao je Adnan Džonlić, novinar Patriotskog lista i Ljiljana. Oslobađanje grede Podsijelovo prokomentirao je tadašnji zenički muftija Halil ef. Mehtić. "Razgovarao sam sa našim visokim oficirima o ovoj akciji. Oni su mi rekli da su četnička uporišta na Podsjelovu bila tako utvrđena da su se mogla zauzeti jedino uz pomoć avijacije. Mudžahidi su te položaje uz Allahovu pomoć osvojili za nekoliko minuta." Podsijelovo je greda koju čine četiri kote: 715, 726, 702 i 706. Ova greda je kapija Vozuće i Ozrena. Mnoge jedinice Armije RBiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha. Odred "El-Mudžahidin" je svoj zadatak izvršio odgovorno i efikasno. Prema riječima Ebul-Mealija, bivšeg komandanta Odreda "El-Mudžahidin", akcija "Fethul-mubin" je, prije svega, dobro pripremljena. "Mudžahidi su podijeljeni u dvanaest probojnih grupa, dok je svaka od tih grupa imala svoje pojačanje, a pored tog pojačanja postojalo je i zajedničko pojačanje. Snage mudžahida su brojale oko 500 vojnika, 230 Bosanaca i 270 ensarija (stranih dobrovoljaca)." Komandant Lake pješadijske brigade iz Prnjavora, koja je najviše stradala, Vlado Živković u svom izvještaju ovako opisuje akciju "Fethul-mubin": "Bilo je tako munjevito da borci nisu stigli puniti svoje okvire municijom". Svjestan poljuljanosti ugleda svoje vojske prnjavorski komandant Vlado Živković šalje dopis ostalim srpskim jedinicama: "Ovdje Turci mogu samo preko nas mrtvih dalje. Spremni smo da se pokoljemo sa njima, pa kom obojci, kom opanci." Komanda Armije RBiH je odlično reagirala na mudžahidsku "Jasnu pobjedu". Pod komandu Odreda potčinjeni su dijelovi 328. brigade iz Zavidovića, 329. brigade iz Kaknja, 3., 4. i 5. manevarski bataljoni. Vojnici spomenutih jedinica su izmiješani sa mudžahidima i podijeljeni u probojne, drugoešalonske, radne i druge grupe kojima su komandovali mudžahidi iz Odreda (komandanti potčinjenih jedinica Odredu nisu imali nikakvih ingerencija nad vojnicima koji su privremeno ušli u sastav Odreda).

"El-Kerama"

Nakon opsežnih priprema i uštimavanja koordinacije sa drugim jedinicama Odred "El-Mudžahidin" 22. jula pokreće drugu operaciju oslobađanja Vozuće nazvanu "El-Kerama". Na mudžahidskom udaru su se našli četnički položaji na kotama 551, Kvrge i 571. "El-Kerama", kao i "Fethul-mubin", otpočinje u ranim jutarnjim satima. Živkovićevi četnici su spremno čekali mudžahide na svojim položajima. Četnicima budnost i Živkovićevo sokolenje nije nimalo pomoglo. Svi napadnuti ciljevi su osvojeni za samo nekoliko minuta. Nakon osvajanja četničkih utvrda mudžahidi vrše napredovanje po dubini, preko dva kilometra. Četnici su u potpunom rasulu, ostavljaju svoje položaje. Četnici koji su se nalazili lijevo od kote Kvrge do kote Nikolino brdo (ovaj dio nije uopće napadan), to je razdaljina od oko šest kilometara, pobjegli su i ostavili svoje položaje, i nisu imali hrabrosti da dočekaju mudžahide, da se, kako reče njihov komandant Živković, pokolju sa Turcima, pa kom obojci, kom opanci. Operacija "El-Kerama" je imala višestrukih rezultata. Osim velikih neprijateljskih gubitaka i velikog ratnog plijena mudžahidi su došli do ključnih saznanja za dalje napredovanje do konačnog oslobođenja Vozuće, odnosno spajanja zeničko-tuzlanske regije. Naime, iza četnika, na njihovim linijama pronađeni su dokumenti, tj. naređenje Komande Vojske Republike Srpske jedinicama vozućkog ratišta kojim se naređuje povlačenje ukoliko padne kota Paljenik. Četnici su bili ljuti, obezglavljeni, jednom riječju – nisu znali kako da sačuvaju prvu Uniju odbrane Banje Luke, Beograda i Moskve. Bili su potpuno slomljeni i to baš u trenutku kada su bili završili sve pripreme za kontraudar na gredu Podsijelovo (izviđači Odreda "El-Mudžahidin" su 20. jula, dva dana pred početak operacije "El-Kerama" u izviđanju ispod Skrađine kose "naletili" na četničke izviđače koje su uspjeli likvidirati. Uviđajem na licu mjesta mudžahidski izviđači su utvrdili da se radilo o komandnom izviđanju, među ubijenima je bio komandant bataljona, te da je kontraudar na gredu Podsijelovo trebao krenuti istih dana kada se izvodila operacija "El-Kerama"). Osvajanje Paljenika, glavnog bedema, i konačno oslobađanje Vozuće više nije bilo upitno.

"Farz 95"

Operacija oslobađanja Vozuće je nazvana "Farz 95". Za završni udar na četnička uporišta na Vozućoj uključeno je mnogo više vojnika iz 3. korpusa i 2. korpusa Armije RBiH. Sa strane 3. korpusa učestvovalo je između 12 i 14 hiljada vojnika (Odred "El-Mudžahidin", 375. tešanjska, 7. muslimanska, 328. zavidovićka, 329. kakanjska i specijalna diverzantska Četa IDČ), a sa strane 2. korpusa preko 5 hiljada vojnika. Osim vojnika, spomenuti korpusi su uključili i svu raspoloživu tehniku i druge potrebne stvari (samo za potrebe radnih vodova obezbijeđeno je hiljadu ljudi). I ovoga puta ključni zadatak oslobađanja Vozuće dat je Odredu "El-Mudžahidin" i vojnicima koji su potčinjeni Odredu, a koji su se u prethodnoj akciji "El-Kerama" dokazali kao pravi junaci. Ključni zadatak se zvao Paljenik. Kota Paljenik je veoma teška za osvajanje, a bila je prava utvrda. Ispred četničkih rovova bio je brisani prostor koji je bio sav izminiran. Ujutro, pet minuta do šest sati, mudžahidi su se podvukli pod četničke rovove na koti Paljenik. Nekoliko sekundi pred početak napada četnici su pozvali mudžahide da ne čekaju više, nego da krenu u napad. Naravno, mudžahidi su čekali znak svoga emira nakon čega je krenulo oslobađanje Vozuće. Paljenik je pao za sedam minuta, četnici nisu uspjeli pobjeći iz rovova, svi su tu završili. "Nakon što smo osvojili Paljenik mogli smo vidjeti četnike kako se povlače, baš u skladu naređenja koje su dobili od svoje komande", prisjeća se jedan od učesnika osvajanja Paljenika. Tako je prva faza "Farza 95" odrađena u potpunosti što je rezultiralo povlačenjem četnika iz Vozuće prema Ozrenu. Jedinice 3. i 2. korpusa Armije RBiH istog dana u ranim popodnevnim satima spojile su se u centru Vozuće. Ostatak jedinica je nastavio napredovanje prema Ozrenu. Za nekoliko dana je oslobođeno oko 400 kvadratnih kilometara nove teritorije. Osvojene su dvije trećine ukupnog masiva planine Ozren, Blizna, Bijela Ploča (sjedište tzv. srpske općine Maglaj), Jablanica i još petnaestak sela. Oslobođene su putne komunikacije Maglaj – Zavidovići, Banovići – Zavidovići, odnosno, u potpunosti su povezani teritoriji zeničkog i tuzlanskog regiona, te maglajske i zavidovićke općine. Cetnici su bježali glavom bez obzira. Jedinice Armije RBiH su za samo nekoliko dana došle nadomak Doboja kada počinju pripreme za oslobađanje ovog grada, koji bi bez ikakve sumnje bio osvojen da oslobodilački pohod Armije RBiH nije zaustavljen od strane međunarodne zajednice. 10. septembra u Vozućoj je ukresana varnica oslobađajuće buktinje koja će potaknuti nezadrživi pohod Armije RBiH i u potpunosti preokrenuti vojno-političku situaciju u korist oslobodilaca Bosne i Hercegovine. Odred "El-Mudžahidin" je, kao ključna jedinica oslobađanja Vozuće, u spomenutim operacijama pretrpio velike gubitke – poginulo je 98 mudžahida, a preko 150 mudžahida je teško ranjeno. Pa ipak, herojstvo koje su pokazali mudžahidi osvojilo je srca mnogih Bošnjaka koji su počeli u velikom broju pristupati Odredu. Za veoma kratko vrijeme Odred je postao mnogo brojniji i utjecajniji, prije svega u vojnom smislu, što je neprijateljima Bosne predstavljalo najveći problem, zbog čega se pohod na Doboj morao zaustaviti. Nakon potpunog oslobađanja Vozuće šejh Enver Saban je rekao mudžahidima: "Ovaj naš uspjeh je veliki. Neprijatelji islama i muslimana neće dozvoliti da nastavimo dalje, oni će nas sigurno zaustaviti i od danas počinje nas progon." Šejh Enver je bio potpuno u pravu. Nažalost, nije doživio potvrdu svoje tačne prognoze, mučki je ubijen nekoliko mjeseci kasnije. Sejhova prognoza se danas, deset godina nakon oslobađanja Vozuće, obistinjuje. U toku je završna priprema udarca na oslobodioce Vozuće. Međunarodne i bosanske sudske instance aktivno pripremaju suđenje za Vozuću, sve se sprovodi pod krinkom nekakvih ratnih zločina. Do izražaja su došli oni koji su za Vozuću godinama govorili da je bedem odbrane Moskve. Pritisnuti sa svih strana Bošnjaci već zaboravljaju svoje junake i veličanstvenu pobjedu na Vozućoj. Niko ne spominje zločin koji su četnici počinili nad vozućkim Bošnjacima, niko ne spominje šehide koji dadoše svoje mlade živote za naš rahatluk, niko nema snage da se odupre propagandnim namjerama osvete za oslobađanje Vozuće. Umjesto toga prebrojavaju se četnici koji svoje živote dadoše za odbranu Banje Luke, Beograda i Moskve.

Heroj koji je pokorio četnike

U završnom dijelu oslobađanja Vozuće na Ozrenu je od tenkovske granate poginuo Muatez Bilah, vojni komandant Odreda "El-Mudžahidina" i čovjek koji je najzaslužniji za vojne uspjehe Odreda, odnosno čovjek koji je osmislio i predvodio operacije oslobađanja Vozuće. Rahmetli Muatez je bio veoma cijenjen među svima koji su imali priliku upoznati ovog heroja. "Zadovoljstvo je bilo sarađivati sa Muatezom. To je bio pravi vjernik, pravi vojnik, čovjek koji je došao da pomogne našem narodu. Uvijek je bio u borbi, bio je prvi i uvijek među svojim mudžahidima", kaže general Sakib Mahmuljin. Muatez je poginuo dok je predvodio užurbane pripreme za napad na Doboj. Umjesto u Doboj Muatez je, ako Bog da, otišao put Dzenneta, u susret svome Gospodaru.

Sakib Mahmuljin o Muatezu Bilahu, vojnom komandantu Odreda

Krajem 1995. godine Press-služba Odreda "El-Mudžahidin" je uradila intervju sa generalom Sakibom Mahmuljinom. Tema razgovora je bila oslobađanje Vozuće i uloga mudžahida u tim operacijama. Ovom prilikom prenosimo najzanimljivije dijelove tog intervjua. "Operacija koja je urađena na ozrensko-vozućkom ratištu, kako je i sam predsjednik Izetbegović rekao, je početak slamanja neprijateljske kičme. Da bi se ta kičma počela slamati bilo je potrebno slomiti nekoliko pršljenova. Greda Podsijelovo, Paljenik, Podmalovan, te prŠljenove uradio je udarac po udarac Odred "El-Mudžahidin" i to je bio preduvjet za izvođenje ove operacije. Uz Božiju pomoć mi smo tu operaciju izveli, po mišljenju analitičara koji kažu da je ova operacija bila za udžbenike. Odred "El-Mudžahidin" je bio ključni momenat u psihološkom smislu za sve ostale jedinice, jer se uvijek računalo da će Odred svoj zadatak koji je dobio sigurno uraditi. Bitno je, također, reći da je priprema akcija, kako to rade mudžahidi, takva da ona omogućuje završetak operacija uspješno i efikasno. U ovoj zadnjoj operaciji jedan od ključnih objekata u oslobađanju Vozuće, objekat Paljenik urađen je za manje od 4 minute, a to je dokaz planiranja u sitne detalje. Mudžahidi su svjesni borci, za njih više nema prepreka da se uradi bilo koji zadatak. Mudžahidi su dali puni doprinos u dosadašnjoj odbrani BiH."

Sulejman Efendić, glavni imam u Zavidovićima

""Nikada Bosna i Hercegovina i ovo lijepo mjesto Gostovići nisu bili bogatiji, nikada nije bilo više mu'mi-na. Muslimani Zavidovića sa velikim simpatijama posmatraju mudžahide i prihvataju vas kao svoju rođenu braću, neka vas Allah nagradi."

Sead Delić, komandant 2. korpusa

"Želim čestitati pripadnicima 3. korpusa na briljantnoj operaciji oslobađanja Vozuće. Ovo je školski primjer kako se treba boriti i svim pripadnicima 3. korpusa mogu reći da su bili junaci nad junacima."

Izvor:  http://www.vozuca-nasa-lijepa.com

15 komentara

  1. el fatiha

    Nedavno sam gledao TV-reportazu o expandirajucem extremizmu u Bosni (nemoram dodavat da je bila rijec o Islamskom) Jedno dva sata su vazili i nasli nekog frajera koji je u zadnjh nekoliko GODINA prenio 100.000 € u Bosnu (ja cifre hahahaha)…….. to su izkoristili da emituju emisiju od skoro dva sata ARD/ZDF jest da su imena tima koji je emisiju pravio slicna onim ratnih zlocina koji se ni po koju cijenu nece sami predati al hajd. To svabske gledaoce isto toliko interesuje ko kad se u brazilu prevrne vreca s kahvom.
    Paradoks je da je 1994 god jedan Pravoslavni klub za jednu NOC skupio 250.000 DM a niko ni mukajet…..
    Ja oni su garant kupovali krevetice za bebe za te pare

    O tome se moglo samo u jednim srbskim il je srpskim novinama procitati pod “top-lista” iz kojeg srbskog satelita je doslo vise love. Donji lijevi ugao velicina nekih 5*6 cm.

    Sto se tice ovih komentara gore da bi se razumio onaj prvi treba procitat knjigu Corava Kutija -Petar Lukovic….
    Na drugi komentar dodao bi: da sto se morala boraca bosanske armije tice bosna sada bila jedno puno puno vece SRCE na karti evrope ali to je sprijeceno sa ili bez dogovora.

  2. jaoj kako lupas nesreco!pa samo idiotima moze da padne na pamet da u po bjela dana napadaju neke polozaje i jos na otvorenom kak osi gore naveo!ma daj covjece!malo djete moze da skonta da je ovo cista laz!e svasta!i da u tim akcijama za oslobadjanje Vozuce nije poginuo ni jedan civil1boze sacuvaj ako i ti stvarno vjerujes u to onda si stvarno retardiran!aj u zdravlje!pa da cjeli zivot gledas kako REPUBLIKA SRPSKA napreduje i jaca do nebeskih granica!

  3. Gost-9888

    Kakav si ti delegat PRAVI SRBIN(glup,pizda,masan,voli ga primiti u supak), Republike Smrdske nece biti uskoro a takvi Delegati kao sto si ti, ce letiti do nebeski granica zajedno sa Smrdskom!!!!Zauvijek cemo vam SJEME ukinuti!!!!

  4. proćitah ovaj tekst o oslobađanju vozuće i evo mog komentara, nebih da bilo koju stranu potcjenjujem ali ću napisati par stvari realno i objektivno i kao direktni učesnik u samoj akciji. Vozučko ratište jeste bila velika prepreka u oslobađanju Bosne i to je nedvojbeno. U bezuspješnim pokušajima da se zauzme Vozuča izgubili smo dosta boraca. To su više bili propusti viših komandi koji su imali praksu pošalji ljude i komanduj iza brda,Ujedno jedan od pomagatelja ćetobarcima da osujete naše planove bilo je i prikopćavanje na telefonsku liniju tako da su uvijek bili dobro obavješteni. To najbolje znaju srpski vezisti a i mi koji smo to sasvim slućajno otkrili. Poslije ove situacije sa telefonskom žicom bilo je puno lakše. Ćitam komentar jednog malog ćetobarca koji kaže da se nije moglo uzeti ako je otvoreni prostor, nema on pojma. To jutro kada je krenuo napad samo se ćuo huk kroz šumu,Sve je bilo tako precizno odrađeno da ćetobarci nisu imali kada ni po okvir ispucati a oćekivali su napad. napadao sam na papratanj i bradin sa svojom grupom. ma to je bio teferić. Na bradinu u rovu dva televizora ja jesu i uživali,a kada smo vršili pretres rovova u jednom se skupilo 4 ćetobarca pod jedan krevet i hude pod dekom, Mogli nas pobit ko od šale a nisu tresu se ko jermenija iz Novog sada bili. U životu više mina nisam vidio kao tad ali ništa im nije pomoglo. Znate li i to da se u jednom zarobljenom transporteru krio ćetobarac a taj dan predsjednik Alija dolazio u Vozuču, Hrabri srpski junak se obehutio nije smio dihat.To je bila bitka nad bitkama gledajući uslove teren i sve ostalo ali jebeš ih pobjegoše ko zećevi i stadoše tek kod Vijenca.Pozdrav svim učesnicima te slavne bitke a posebno vezistima telefonistima ,

  5. EH ti arapi koliko ih je leglo u vitezu sam bog zna a onih sestorica u novom travniku su bili glavnina sve smo ih satrali i jos love dobili za leseve vec usmrdjene cast postenim muslimanima ali ovi ce vas u proüpast odvesti

  6. Smijesno ste nepismeni.I naravno da znate da ste bijedne srpske poturice.To sasvom lako mozete dokazati ako se vratite kroz rodoslov nekoliko koljena unazad.Ma znate vi o cemu ja govorim.Znate i koje ste slave slavili.Bijedni koljaci iz Vozuce.Prezirem vas.Na prevaru ste poklali Srbe u Drugom svjetskom ratu,sudjeno vam je za zlocine i dobijali ste maksimalne kazne.Vi iz Gara koji ste klali Srbe iz sela Bare.I ostali.Bijednici,ponosite se mudzahedinima kojih se stidi civilizovana Evropa jer takve zlocine niko nije vidio na nasim prostorima.A vidjeli su ih vasi preci,takodje Srbi,kada su na silu primali Islam od Osmanlija.Zato nositesrpska prezimena kao njihovo,i vase,podsjecanje da ste bijedne poturice.Zato su vam se dopali mudzahedini,nosite u svojim genima strah od tih zlikovaca.I naravno da ce biti protjerani iz Bosne a vehabijski pokret zabranjen-postali su prijetnja za cijelu Evropu.Ipak,na vas ne vrijedi trositi rijeci.
    Naravno,do vidjenja do nove Srebrenice.To vam je za Vozucu.Zasluzili ste.Sl.put,posaljite mudzahedine da arlaucu umjesto onih vasih zena.

Komentariši