Narodni Heroji: Mehdin Hodzic Senad

Kao sto napisah u jednom od nekadasnjih postova, devetorici nasih saboraca je posthumno dodijeljen orden Narodnog Heroja odbrambenog rata 1992-96.god. :  Safet Hadzic,  Mehdin Hodzic Senad, Midhad Hujdur Hujka, Hajrudin Mesic, Safet Zajko, Enver Sehovic, Adil Besic, Nesib Malkic i Izet Nanic. U narednih par postova nesto detaljnije o njima, zasluzili su itekako, pa krenimo:

Prvi komandant Crnih labudova bio je rahmetli Senad Mehdin Hodžić dok su zamjenici bili rahmetli Hajro kapetan Mešić i Hase Tirić koji će kasnije preuzeti komandno mjesto.

Ovu su jedinicu stvarali ljudi koji su osnivali i Patriotsku ligu u tuzlanskoj regiji. Prvi komandant bio je rahmetli Senad Mehdin Hodžić – nekadašnji specijalac MUP-a. Ova jedinica, dakle, ima tradiciju još iz prijeratnih dana. Kontinuitet te tradicije sada održavamo i ovom lafetom – iznad teritorija Republike Bosne i Hercegovine crni labud koji je čuva. A objasnit ću vam i zašto naziv "Crni labudovi". Kada je počeo rat, onda smo se mi služili sredstvima veze koje je bilo vrlo lahko "provaliti". Senad rahmetli tokom korištenja tih sredstava predstavljao se kao "kapetan labud", a nerijetko su ga tako i četnici prozivali. Kada je on poginuo u jednoj bici na Zaseoku kod Zvornika, gdje smo uništili nekoliko četničkih tenkova i transportera, mi smo odlučili da jedinici damo naziv po nadimku njenog prvog komandanta, ali sa dopunom "crni"jer su crni labudovi endemska
vrsta i mnogo su ljepši od bijelih. I tako je došlo do imena ove jedinice.

Hodžić je ukopan sa šest saboraca u Zaseoku kod Sapne.

• Koji je borbeni put "Crnih labudova", koje ste žrtve na tom putu podnijeli i koje uspjehe imali?

TIRIĆ: U toku borbi u Bijeljini imali smo trojicu poginulih. "Povaljali" smo – da se tako izrazim – gomilu arkanovaca i domaćih četnika, ali zbog izdaje političara, prvenstveno onih iz tuzlanskog kraja – morali smo se povući. Neka im historija i vrijeme, koje neumitno prolazi, sudi zbog toga. Iz Bijeljine uputili smo se prema Brčkom, kojega je netom nakon pada Bijeljine zahvatio ratni požar. Nakon Brčkog odlazimo prema Zvorniku i Kalesiji, gdje je, kako sam kazao, poginuo i prvi komandant jedinice. Taj gubitak četnicima smo dobro naplatili, o čemu najbolje i najiskrenije svjedoče ratni dnevnici. Iz Zvornika i Kalesije, preko Majevice prelazimo u Tuzlu, a odatle, prema naređenju Štaba vrhovne komande prelazimo najprije u Konjic, pa Tarčin, a potom na Igman.

Tokom našeg boravka na Igmanu, od juna prošle do juna ove godine, učestvujemo u svim akcijama pokušaja deblokade Sarajeva i možemo se pohvaliti daje jedino pripadnik ove jedinice u decembru prošle godine ispunio vojnički zadatak – ušao preko Trebevića u Sarajevo. Sarajevski mediji su tada o tome dugo i puno pisali. Do sada je jedinica dva puta odlikovana najvećim armijskim priznanjem "Zlatni ljiljan". Prvi put, negdje krajem jula na butmirskom aerodromu uništili smo jedan, a dva miga 21 oštetili, uništili smo i benzinsku pumpu na aerodromu, nekoliko bunara i ubili više od 50 četnika. To je, vjerovatno, jedna od najdrskih akcija koja je izvedena u Armiji RBiH.